Fokus razmatranja bila je stvarnost vjere i pogled u današnje vrijeme iz biblijske proročke perspektive. Dr. Benaković je povukao paralelu između 9. poglavlja knjige proroka Izaije s novozavjetnim tekstom Lukina evanđelja Lk 2, 1-11 o rođenju Isusa Krista. To su liturgijska čitanja svetkovine Božića. Izaija na poetski način izriče tešku i surovu stvarnost izraelskog naroda koji hoda u tami, ali vidi svjetlost, nadu. Tama nije nestala, ali svjetlost ju rastjeruje i ohrabruje narod da unatoč tmini uvijek postoji izlaz. Tu se krije lijek za ranjenost ljudske duše. Bog umnaža radost. Krist, Riječ tijelom postala, rađa se i također obasjava tminu ljudskoga života, odnosno Bog obasjava našu stvarnost i umnaža radost i veselje. Tmine postoje i mogu postojati i na planu osobnoga života, ali Bog uvijek obasjava tu istu tminu i nikada ne smijemo reći da je sve tamno i da ne postoji ništa dobro. Za ljudsku duhovnost je važno u ispovjedi izlaziti na svjetlo i priznavati svoju tamu. Temeljna težnja čovjeka je uspostava prava i pravednosti. Na osobnom planu se to postiže oslobađanjem duše od ogorčenja i razočaranosti te povjerenjem u Boga. Čovjek mora pronaći stvari koje ga ispunjavaju i raduju. Jedna od njih je zasigurno Bog, zato je potrebno vjerovati. Bog svojim milosnim djelovanjem može razriješiti tmine našega života. I mir koji Bog daje je nezasluženi dar, istaknuto je na susretu.