Organizatori predavanja su Dubrovački muzeji i Društvo prijatelja dubrovačke starine, a događanje je dio programa Feste svetoga Vlaha i Dana Grada Dubrovnika.

Obilježavanje 15. obljetnice uvrštenja Feste svetoga Vlaha na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, kao jedna od tri značajne okosnice proglašenja 2024. „Godine UNESCO-ove svjetske baštine“ u Gradu Dubrovniku, bio je glavni povod predavanju povjesničarke umjetnosti Maje Nodari.

Kao tadašnja viša stručna savjetnica Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, sastavnog dijela Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Nodari je 2007. prvo izradila dokumentaciju zaštite Feste svetoga Vlaha kao kulturnog dobra na nacionalnoj razini. Potom je kao članica Stručnog savjeta za nematerijalnu baštinu dala značajan doprinos upisu Feste na UNESCO-ovu Listu 2009. godine, a kojom je već razvijena svijest o njenom značaju na lokalnoj i nacionalnoj, podignuta i na međunarodnu razinu.

„Kada sam prije pet godina sudjelovala na obilježavanjima dubrovačkih kulturnih toposa zaštićenih po UNESCO-u (održana je Konferencija u povodu svečanosti 40 godina upisa Grada Dubrovnika na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine  i 10 godina zaštite Feste sv. Vlaha), imali smo dvostruku zaštitu ove specijalizirane institucije Ujedinjenih naroda, a ove, 2024. Dubrovnik se treći put upisao na UNESCO-ovu Listu Pamćenje svijeta“, istaknula je Nodari te se osvrnula na svaki od ovih upisa, jer kako je istaknula, „značajem zavrjeđuje,  jer je iza njih stajao i stoji ljudski trud i znanje“.

Nodari je podsjetila kako je UNESCO bio „znak zaštitnik i kotač zamašnjak pri obnovi Dubrovnika i od potresa 1979. godine, ali i teških ratnih razaranja baštine nakon Domovinskog rata“. Dodala je i kako se djelatnost UNESCO-a postepeno, ali pouzdano usklađivala s promjenama svjetskih prilika i stručnih metodologija, a s vremenom je rasla svijest o stanju svjetske nepokretne  baštine, ali i „neraskidivoj povezanosti materijalnosti i duhovnosti, njihovu suodnosu u kreiranju identitetske slike pojedinog ambijenta ili cjeline gdje ljudi žive“. Govoreći o prepoznatim elementima važnosti spašavanja baštine u modernom svijetu predavačica je spomenula kako je svojevremeno uzeta u obzir  sugestija UNESCO-a da se „kandidiraju nematerijalna dobra koja su sastavni dio ambijenata već upisanih na Listu svjetske kulturne baštine, kao što je to bio Dubrovnik, nagovješćujući tezu kako je čuvanje i održavanje nematerijalnog u materijalnome zalog opstanka živoga Grada“.

„U takav se okvir idealno ‘uklopio’ najjači dubrovački simbol i adut: Sveti Vlaho. Nakon sveobuhvatnih priprema i provedenih postupaka – Festa sv. Vlaha 2009. godine upisana je na Reprezentativnu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.“, istaknula je Nodari.