Relikvije je donio preč. Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, koji je u propovijedi govorio o bl. Miroslavu. Riječ dobrodošlice i zahvale na početku mise uputio je župnik domaćin vlč. Ivica Šimunović. „Prisutnost relikvija u jednoj sredini označava prisutnost Boga koji se proslavio po svom sluzi“, rekao je propovjednik na početku propovijedi. „Čuli smo u prvom čitanju kako Mojsije govori narodu: ‘Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte!’ (Pnz 18, 15). Bog u svakom vremenu podiže svom narodu proroke iz njegove sredine. Tako je u prvoj polovici 20. stoljeća Gospodin podigao svom narodu u Istri proroka u liku bl. Miroslava Bulešića. Nama, Kristovoj Crkvi i čovječanstvu je upućen trajni poziv da slušamo svoje proroke“, rekao je preč. Jakovljević.

U nastavku je pojasnio tko je bl. Miroslav Bulešić. „Ovim riječima je opisao lik bl. Miroslava Bulešića papa Franjo u svom Apostolskom pismu: ‘revni pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti Evanđelja’. Rodio se na spomendan Gospe Fatimske 13. svibnja 1920. u katoličkoj – hrvatskoj obitelji u Čabrunićima (Svetvinčenat) – Istri, koja je tada bila u sastavu Kraljevine Italije. Bila su to teška vremena za Crkvu i hrvatski narod u Istri. Talijanska vlast, a poslije fašizam, nastojat će zavladati na svim područjima tarući sve hrvatsko: zabrana hrvatskog jezika u školama i civilnim institucijama, pokušaj zabrane mise na slavenskom jeziku i propovijedi na hrvatskom jeziku u liturgiji. Istarski Hrvati jedinu zaštitu su imali u slavenskim svećenicima i pojedinim talijanskim koji su odvajali politiku od vjere. Teška su to vremena, ali Bog u takvim vremenima diže još snažnije proroke koji će voditi njegov narod na putu spasenja. Nakon četiri razreda osnovne škole dječak Miroslav, uz pomoć svoje majke Lucije i svećenika Ivana Pavića, izabire put duhovnog zvanja u sjemenište u Kopar. Miroslavova obitelj bila je siromašna i on u jednom pismu obitelji piše kako mu teško pada to što roditelji pate, pa sve do toga da su ‘lačni’ (gladni) kako bi njemu osigurali boravak i školovanje u sjemeništu. Moli ih da to ne čine; ako treba on će se vratiti kući pa će skupa s njima gladovati i ispaštati siromaštvo“, istaknuo je.

„Nakon položene mature njegov prijatelj, svećenik Ivan Pavić želi da Miroslav nastavi studij teologije u Rimu, a ne Gorici, gdje se nastojalo hrvatske i slovenske kandidate za svećeništvo odnaroditi. Na kraju, ipak Miroslav završava u Rimu na studiju, boraveći najprije u francuskom zavodu a poslije u talijanskom. Mladom bogoslovu na početku njegovog studija u Rimu financijski će pomoći zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. On je bio velika moralna potpora istarskim svećenicima a neki će naći utočište u zagrebačkoj nadbiskupiji pred fašističkim terorom u Istri“, pojasnio je propovjednik vezu Istre i kardinala Stepinca.

Propovjednik je u nastavku citatima iz Duhovnog dnevnika vjernicima pojasnio okolnosti života i djelovanja Blaženika. „Miroslav je za svećenika zaređen u travnju 1943. Za mladomisničko geslo uze je iz molitve Oče naša: ‘Dođi, kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja!’ Miroslav će već nakon godinu dana u Duhovnom dnevniku zapisati: ‘Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.’ (22. 3. 1944.).To je vrijeme kad se u Istri isprepliću tri društvene poretka: fašizam, nacizam i komunizam. Miroslav je bio svjestan da svaki dan može biti ubijen, posebno od partizana jer su ga javno prozivali zbog činjenja kršćanski djela milosrđa“, istaknuo je.

Preč. Jakovljević je stavio naglasak na glavno Bulešićevo geslo. „Drugi svjetski rat ostavio je velike rane na ljudskim dušama i vrijeme poraća ‘mirisalo’ je po mržnji i osveti. Bl. Miroslav je često ponavljao: ‘mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane.’ Za njega možemo reći da je u svojim župama bio istarski Samaritanac koji je nastojao svaku ljudsku ranu zamotati u bijeli omot ljubavi. Znamo da je Bog ljubav. Bl. Miroslav je nastojao svaku ljudsku dušu zamotati u bijeli omot ljubavi. Kojeg li divnog uzora i nama danas. Jesmo li mi danas spremni vlastite rane i rane našeg društva i svijet zamotati u bijeli omot ljubavi- u Boga? Jeste li vi u ovoj biskupiji, gdje su na svakom koraku vidljive rane drugog svjetskog rata i domovinskog rata, spremni istinski oprostiti svima onima koji su nanijeli zlo vašim obiteljima, hrvatskom narodu i našoj Crkvi? Ako želimo biti Isusovi učenici, ako želimo slijediti primjer bl. Miroslava, mi nemamo drugog izbora nego oprostiti. Inače će naše duše i naši životi postati rane i grobnice naše mržnje spram drugoga, pa i spram neprijatelja. Zato nam je potrebna vjera. To može onaj koji vjeruje u Boga“, dodao je.

„Bulešić je mogao unaprijed oprostiti svojim ubojicama jer je nastojao biti Alter Cristus, Drugi Krist u svemu, pa i u mučeništvu i oprostu. Neka vam ove relikvije koje danas izlažemo na javno štovanje u vašoj župi budu trajni poziv na oprost i molite zagovor bl. Miroslava da možete oprostiti svakom tko vam je nanio bol. Ponekad nam je najteže oprostiti unutar obitelji. Kako oprostiti supružniku koji je iznevjerio bračno zajedništvo ili je bio nasilnik u obitelji? Kako oprostiti roditeljima, djeci, bratu ili susjedu? Samo na koljenima moleći milost da tu našu ranjenost srca i duše još više ne razori mržnja spram drugoga. Kad Vam je teško stanite pred relikvije bl. Miroslava i molite tu milost. On je svojem koljaču unaprijed oprostio. Dok mu je nakon sv. krizme u župnoj kući ubojica nožem probijao vrat Miroslav je zazivao: ‘Isuse, primi moju dušu!’ I nas dok probija mač boli, tjeskoba, mržnja i povrijeđenost, molimo da ne klonemo duhom, već da budemo postojani u molitvi i vjeri.  Dan prije nego će Miroslav biti ubijen u župnoj crkvi u Buzetu svojim tijelom je branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakrament. ‘Ovamo možete samo preko mene mrtvoga’, rekao je razularenoj komunističkoj masi koja je spriječila krizmu’“, rekao je propovjednik.

„Što je bila snaga bl. Miroslava da može oprostiti i podnijeti mučeništvo? Možda najbolje ocrtavaju ove riječi koje je izgovorio na oproštaju iz župe Kanfanar: ‘Predrago braćo, dvije vam uspomene puštam: Euharistiju i Mariju. Euharistiju primajmo i Vi i ja, bl. Gospu molimo i Vi i ja! Tu ćemo se naći, time ćemo biti združeni’ (Kanfanar, 23.2.1947.). Ta sjedinjenost s Gospom i euharistijom trajno osnažuje naše zajedništvo. Različiti smo, ali imamo duhovne rijeke koje izviru iz Božanskog Srca i sve nas međusobno povezuju a to su euharistija i Gospa. Neka i ovo izlaganje relikvija bl. Miroslava odjekne ovim krajem i župom sa porukom oprosta, zajedništva i ljubavi. Bl. Miroslav nikad nije bježao od poteškoća, nikad nije druge optuživao za poteškoće koje proživljava i koje mu drugi nanose nego je u svemu tražio Božju volju i molio da ga Gospodin učini dostojnim svake patnje, boli pa i mučeništva. Molimo i mi danas da budemo dostojni Isusa Krista a u našim slabostima i poteškoćama neka nas zagovara bl. Miroslav“, istaknuo je propovjednik.

„Imamo mnoga pisana svjedočanstva ljudi gdje svjedoče da su bili uslišani u svojim potrebama na zagovor bl. Miroslava. I mi danas, ali i Vi svaki dan, molite pred njegovim relikvijama u čemu želite da Vas bl. Miroslav zagovara. Bl. Miroslav je molio Gospu da ga zagovara u njegovim slabostima i na putu kršćanske vjere; mi molimo našu Gospu, a sad možemo i bl. Miroslava. Bog ne može odbiti njihove molitve. Draga braćo i sestre, hvala vam što ćete svojim molitvama doprinijeti boljem poznavanju našeg blaženog Miroslava i što će njegove relikvije i vama biti živi poticaj na istinsko življenje vlastite vjere. Bl. Miroslave, zagovaraj sve stanovnike ove župe i Biskupije te sav naš hrvatski narod da ostane vjeran Isusu Kristu i našoj Katoličkoj Crkvi“, zaključio je preč. Jakovljević, izvijestila je Porečka i Pulska biskupija.