U koncelebraciji su bili župnik u Svetoj Jani vlč. Josip Gonan, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola i generalni vikar mons. Tomislav Subotičanec, svećenik u mirovini vlč. Petar Ribarić, svećenici Jastrebarskog dekanata, svećenici rodom iz Župe Sveta Jana te ostalim brojnim svećenicima, okupljenom obitelji preč. Frkonje i vjernicima župa u kojima je kao svećenik djelovao preč. Ivan.

Pozdravljajući sve prisutne na početku misnog slavlja, mons. Gorski je rekao: “Jučer su svetom misom koju je slavio nadbiskup mons. Dražen Kutleša župljani Župe sv. Petra u Zaprešiću ispratili svojeg dugogodišnjeg župnika, a danas želimo tim istim, najsvetijim činom Crkve zahvaliti Gospodinu za dobro koje je tijekom 30 godina svećeničke službe Ivan učinio u mjestima na koje ga je Gospodin postavio. I dolikuje da u crkvi u kojoj je slavio svetu misu i prikazao svoju prvu misnu žrtvu Bogu iako danas mrtav u tijelu, ali živ u duhu bude nazočan na ovoj molitvi, na euharistiji, tom predokusu vječnosti u kojoj ga izručujemo Božjem milosrđu i Božjoj dobroti. Izručujemo dobrog svećenika dobrom Bogu.”U svojoj homiliji, biskup Gorski istaknuo je da smo “ljudski gledano, svi izgubili Ivanovom preranom smrću: obitelj je izgubila dragoga člana, župljani voljenog pastira, mnogi prijatelja, a Zagrebačka nadbiskupija izgubila je vjernog svećenika koji je bio u najboljoj svećeničkoj dobi, zreo u godinama, ispunjen pastoralnim iskustvom te je još dugi niz godina mogao raditi u vinogradu Gospodnjem, služiti Bogu i braći ljudima.”

Govoreći o nadi i uskrsnuću te vjeri u vječni život, biskup Gorski je rekao da je i “svećenik Ivan naviještao Krista Uskrsnuloga, posluživao je otajstva spasenja u sakramentima Crkve i svima govorio o spremnosti za susret s Gospodinom. I on je otišao spreman.”

Kod poziva svećenika Ivana u vječnost, biskup Gorski istaknuo je njegovu spremnost. Spominjući službe koje je vršio u svome životu, biskup je rekao kako je “često u razgovorima i susretima rabio riječ “prijatelj”, “prijatelju” –  tako je oslovljavao ljude. Doista, smatrao je ljude svojim prijateljima i mnogi njega svojim prijateljem, no najvažnije od svega jest da je Isus njega smatrao svojim prijateljem kojega je pozvao u službu, kojemu je povjerio svoju Riječ, svoje tijelo, svega sebe. Zato smo uvjereni da ga je već primio kao prijatelja u Nebu. Zahvalni smo Bogu za Ivanov život.”

Po završetku mise, opraštajući se od kolege svećenika u ime generacije preč. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta rekao je: “Ivan je bio dobar svećenik. Ne treba druge superlative. Na pitanje kako si, uvijek bi sa svojim smiješkom odgovarao: dobro sam, prijatelju. To nije bio kurtoazni odgovor da se izbjegnu daljnja pitanja.

Osjećao si da se on u svom pozivu, u svom djelovanju osjeća dobro i živi dobrotu”, dodajući kako je “poput Isusa prošao zemljom čineći dobro. Svakom spreman pomoći do zadnjeg trenutka. To mu je bilo važno. Da ljudi preko njega osjete Kristovu dobrotu, dobrotu Crkve.”

Preč. Tanjić rekao je kako je preč. Frkonja “bio radostan svećenik. Na svakoj slici sa smiješkom. Ta radost i taj smiješak bili su odraz njegove vjere. I njome je zarazio mnoge. Pokazivao je radosno lice Crkve. Ono nam treba više nego ikada.”

Govoreći u ime svih svećenika, prigodnim riječima od preč. Frkonje oprostio se i vlč. Krunoslav Kolar, upravitelj Župe Rođenja Isusova na Kajzerici: “Danas Vam, dragi naš župniče Ivane, želim reći hvala u ime onih Vaših župljana koje ste svojim životom oduševili za služenje Bogu i ljudima te su i sami postali svećenici, kao i u ime nas koji smo uz Vas činili svoje prve svećeničke korake kao župni vikari. Hvala Vam što ste nam bili otac, čovjek čija se briga, ljubav i toplina uvijek mogla osjetiti, zbog čega je Zaprešić bio svima nama dragi dom koji smo teška srca napuštali, ali se u njega uvijek rado vraćali.”

Nakon misnog slavlja uslijedili su sprovodni obredi i ukop tijela preč. Ivana Frkonje na mjesnom groblju u Svetoj Jani, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.