Vjeroučitelji su prvo posjetili Greccio gdje je sv. Franjo 1223. godine uz pomoć brata Ivana postavio prve žive jaslice, 1228. godine na tom mjestu sagrađena je crkva Bezgrešnog začeća, a kasnije i cijelo svetište.

Svetište Greccio mjesto je molitve i tišine okruženo šumom, sagrađeno na litici oko špilje. Sastoji se od kapelice u kojoj su postavljene prve jasle, od crkve i dormitorija, mjesta na kojem je sv. Franjo spavao, boravio i molio se. U životopisima Tome Čelanskog i Bonaventure stoji da je na Božić 1223. godine brat Ivan doveo vola i magarca te postavio jasle na kojima je bio oltar. Dok je svećenik služio misu, sveti Franjo je u jaslama ugledao djetešce koje je bilo preplašeno. Slutio je da je dijete Isus preplašeno jer je bilo zaboravljeno u srcima mnogih ljudi koji više nisu živjeli po Evanđelju, stoga ga je uzeo u naručje i Dijete mu se osmjehnulo.

Unutar špilje je freska koja prikazuje sv. Franju koji kleči, a iza njega brata Ivana, u sredini dijete Isusa, desno od njega Mariju koja doji Isusa. Freska prikazuje Bogorodicu kao dojilju nasuprot bogatih majki i plemkinja tog vremena koje su imale dojilje.

Nakon obilaska crkve Bezgrešnog začeća i razgledavanja izloženih jaslica iz cijeloga svijeta vjeroučitelji su se zadržali u šumi, parku i prirodi kako bi se okrijepili te su nakon osvježenja, krenuli dalje prema svetištu Fonte Colombo.

U to svetište sveti je Franjo često dolazio. Prvi put je došao 1207., zatim 1223. kako bi sastavio Pravila i na kraju 1226. godine radi operacije očiju. Predaja kaže da je sv. Franjo dao ime ovome mjestu po golubovima koje je sreo na izvoru. U svetištu utemeljenom na ruralnim oratorijima, vjeroučitelji su predvođeni fra Domagojem Runjom slavili misu. U propovijedi je fra Domagoj podsjetio na učenike koji su u Emausu nakon uskrsnuća prepoznali Isusa tek u lomljenju kruha. Podsjetio je na tajnu euharistije u kojoj se Isus do kraja lomi i daje svima.

Nakon slavlja euharistije vjeroučitelji su posjetili kapelicu sv. Magdalene iz Franjina vremena u kojoj se nalazi znak Tau koji se pripisuje samom svecu. To crveno slovo T – tau kojim je sv. Franjo ovjeravao svoje poslanice, podsjećalo ga je na Kristov križ, na znak izabranika u Knjizi proroka Ezekijela i u Knjizi Otkrivenja.

Nakon Fonte Colomba vjeroučitelji su se uputili u svetište Santa Maria della Foresta u kojem je sv. Franjo boravio radi bolesti oka između rujna i listopada 1225. godine. Tu je sv. Franjo skladao Pjesmu stvorova. Danas je sačuvan izvorni oltar u toj crkvici iz 11. stoljeća. Vjeroučitelji su obišli vrt, klaustar iz 15. stoljeća te se prošetali do skulptura koje podsjećaju na Franjin boravak u tom mjestu, a nalaze se na vrhu vrta. Potaknuti stvaranjem Pjesme stvorova vjeroučitelji su ju otpjevali.