Split, (IKA) – Uobičajena procesija s kipom sv. Ante i središnje euharistijsko slavlje u dvorištu samostana na Poljudu ove se godine zbog kiše nisu mogli održati, pa je svečanu misu na blagdan, 13. lipnja, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić služio u crkvi Sv. Ante na Poljudu.
Na početku je gvardijan samostana fra Ante Bilokapić pozdravio nadbiskupa i zahvalio mu što se uvijek rado odazove na proslavu tog blagdana u svetištu na Poljudu. S obzirom na to da se Splitsko-makarska nadbiskupija pripravlja za skorašnji Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji ove jeseni u Splitu i Solinu, nadbiskup je propovijed posvetio temi zajedništva, praštanja i zajedničkog slavljenja nedjelje u obiteljima.
Materijalni i zdravstveni problemi pogađaju obitelji, ali još više radost i puninu obiteljskog života danas ugrožavaju nedostaci zajedništva, solidarnosti, pomirenja, međusobnog ohrabrenja i uvažavanja. Obitelj je statut društva i crkve, istaknuo je nadbiskup, a borba za čovjeka vodi se upravo kroz obitelj. Stoga ne čudi da danas svi govore o obitelji. Međutim, „došlo je vrijeme da prestanemo govoriti i da se počne djelovati. U duhu svetog Ante, kako je on propovijedao, neka zašute riječi, a progovore djela!”, poručio je nadbiskup i dodao kako obitelj predstavlja opće dobro, a za samu obitelj opće dobro predstavlja Bog, njeno najveće bogatstvo, izvor života i ljubavi. Stoga je u povezanosti s Bogom potrebno unijeti svježinu u obiteljske odnose.
„Dosta nam je slučajeva i negativnosti koji su posljedica grijeha! Grijeh nije ono što određuje naše živote, nego milost i ljubav Božja. Mi previše raspravljamo o strukturi grijeha i o onom negativnom, a premalo dodirujemo prostranstvo milosti”, nastavio je u propovijedi nadbiskup i zazvao zagovor sv. Ante da nam isprosi milosti koje su nam vrijednije od kruha svagdanjeg. Prva je od tih milosti zajedništvo koje se gradi, između ostalog, i pomoću zajedničke molitve. Ona nas odgaja i uči kako međusobno razgovarati, a ne samo prakticirati monologe, diktate i galamu. Druga je milost spremnost na priznavanje vlastitih grijeha i ograničenosti. „I Bogu nam je teško priznati svoje grijehe, a pogotovo jedni drugima. Međutim, kad imamo tu iskrenost, skromnost i poniznost, kad priznamo svoje pogreške voda se pretvara u vino, a radost se umnaža. Tada nas i čak ono negativno odgaja, omogućuje nam da stanemo na zemlju, da spoznamo svoju ograničenost i shvatimo da nismo idealni. Tada možemo prihvatiti i pogreške drugih te biti manje strogi i rigorozni prema njima. Tada možemo imati razumijevanja jedni za druge”, kazao je nadbiskup i potom naveo i treću milost koju želimo izmoliti po zagovoru sv. Ante. Ona se odnosi na „našu nedjelju”, i to ne samo neradnu. Naime, neradnom se nedjeljom oslobađa vrijeme, a naše obitelji trebaju ispunjenu, slavljeničku nedjelju i zajednički odlazak na misu. To je prigoda da supružnici obnove svoj savez i obećanja, da pročiste, prodube i obogate svoj odnos.
Naposljetku, nadbiskup se osvrnuo i na pitanje odnosa obitelji prema životu. Tko je povezan s izvorom života – Bogom, znat će vrednovati svoj život i život svojih bližnji. Vidjet će svaki novi život kao novu sliku Božju, kao gorući grm u kojem se Bog objavljuje. Iz toga će grma čuti glas koji nam nešto želi reći. „Upravo zbog nepovezanosti s Bogom gasimo grmove života i udaljujemo glasove koji nam iz njih zbore. Zato su nam domovi, škole i igrališta prazni. Grubo zvuči kad se kaže da smo narod bez budućnosti, ali stvarnost je takva. Mi kao da se opiremo budućnosti. Zato nam je potreban zagovor svetog Ante, da nam isprosi milosti i pomogne da naše obitelji budu mjesta života i radosti”, zaključio je nadbiskup Barišić.