Euharistiju je predslavio dekan i župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi preč. Ivan Mikec.

U homiliji je objasnio zašto je mjesto na koje su došli sveto. „Ovo starodrevno svetište na Svetim Gorama u Sloveniji je sveto mjesto. Što ga posvećuje? Posvećuje ga molitva, korak izmučenog čovjeka, sklopljena ruka poštenog čovjeka radnika, posvećuje ga istinska pokornička suza obraćenja i stisak bratske ljubavi u Svetoj Misi. To posvećuje ovo mjesto; sami zidovi nisu ti koji bi nas posvećivali, nego Bog koji ovdje stanuje, Bog koji je ovdje prisutan“, naglasio je.

Zatim se osvrnuo na izgradnju svetišta. „S koliko su ljubavi tada ljudi ovoga kraja donosili kamen po kamen, ciglu po ciglu, i gradili. Željeli su ovdje napraviti dom Božji i tu smjestiti lik Blažene Djevice Marije koja bdije nad ovim krajem, nad ovom dolinom kojom prolaze često puta umorne ljudske noge i skršena ljudska srca. Nisu žalili truda ni materijalnih sredstava za ove prekrasne oltare koje su podigli jer su imali ljubavi. Danas nama govori svaki oltar, svaki križić i svaka slika o istini vjere koja se ovdje živjela, koja se ovdje događala, ovo govori o istini obraćenja ljudskih srdaca koja su izmirena s Bogom pošla u svoj dom“, istaknuo je.

Nadovezao se na navješteno Evanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj. „Blažena Djevica Marija vjeruje u riječ svojega Sina. Zato je rekla onim slugama Što god vam rekne moj Sin, to učinite. Tamo su bili prazni sudovi. I rekao je Napunite ih vodom. Koliko puta su se naši sudovi, posude života ispraznile? Koliko puta nam sve lađe potonuše? Koliko je puta sve ono lijepo što smo imali, postalo bezvrijedno? Rekli bismo: prazna posuda. I što onda? Da li očajavati? Da li kleknuti pod tim? Ne, zazovimo Majku da opet punimo svoje posude. Možda ne radosti, vinom opojnosti, jer ga nemamo. Ali istinskom vodom ljubavi, istinskom vodom dobrote punimo svoje sudove, sudove života, naše savjesti, dopunimo svoje duše vodom istinske ljubavi. Ta voda postat će od Boga blagoslovljena, postat će to vino radosti. „Svi mi primamo dobro vino: kada su nas roditelji donijeli na Krštenje i kada je potekla krsna voda po nama – dijete Božje smo postali. To je ta posuda puna vina, dobrog vina. Prisjetite se Prve Pričesti s kakvom smo ljubavlju i vjerom sklapali ruke i uzbuđeno čekali susret s Uskrslim Kristom koga primamo pod prilikama kruha i vina. Ali koliko puta kroz život se ispraznilo to dobro vino vjere i pouzdanja u Boga u nama i ostale su nam prazne posude. Zato dolazimo uvijek pred Boga s istom molitvom i molimo da napuni opet naše ispražnjene životne posude istinskom vjerom, ljubavi i dobrote“, objasnio je.

Podsjetio je vjernike da se krajem svibnja i početkom lipnja u Tuheljsko-pregradskom dekanatu svećenici i vjernici okupljaju na groblju u Bistrici ob Sotli kod spomen-obilježja za žrtve Križnog puta koji su prije 79 godina ovdje bili ubijeni. „Možda su ti jadnici, nevini, posljednje vidjeli možda baš zvonik ove drage crkve svetišta Majke Božje na Svetim Gorama. Možda i nisu znali koja je to crkva. Ali su sklopili ruke pred njom, kao posljednji pozdrav i pjev ovome svijetu da lakše podnesu mučeništvo i patnju te da pobijede mržnju, ali ne s mržnjom, nego s ljubavlju“, zaključio je.

Misa za žrtve Križnog puta ubijenih na području Bistrice ob Sotli i Kumrovca bit će slavljena u kapeli sv. Roka u Kumrovcu u nedjelju, 9. lipnja u 9.15, a u 15 sati će biti molitva za žrtve na groblju u Bistrici ob Sotli.
Na ovo hodočašće krenulo je dvadesetak župljana Vinagore i Marinaca predvođeni župnikom vlč. Dragutinom Gerecijem, a u Kumrovcu im se pridružilo četvero tuheljskih župljana.