Sudjelovalo je oko tristo trideset sudionika iz dvadeset zemalja, među kojima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Austrije, Njemačke, Irske, Velike Britanije, Poljske i Ukrajine. Dvije trećine sudionika okupile su se na Jarunu, a trećina je susret pratila online. Susret je održan pod vodstvom djelatnih evangelizatora i hagioasistenata iz Zajednice „MiR“ predvođenih mentorom za evangelizaciju i predsjednikom Matične vrhovne uprave Ivicom Lulić i mentoricom za hagioterapiju Silvom Vrdoljak.

Sudionike su usmjeravali prema iskustvu osoba Oca i Sina i Duha Svetoga pri čemu su neodvojivi iskustvo, praksa i djelo. Prvi put su se u novom konceptu susreta ispreplitale evangelizacijske i hagioterapijske stvarnosti koje se razlikuju ali se ne odvajaju jer Bog i čovjek su jedno – odvoji li se čovjeka od njegova Stvoritelja uvodi ga se u ateizam.

Prvi dan istaknuta je, pored nove evangelizacije kao hitne zadaće Crkve i jedini lijek ideologijama, također, potreba autoevangelizacije kandidata za Zajednicu „MiR“ te hagioterapija kao izazov koji traži iskustvo i praksu da bi svi postali svjedoci i pomogli Crkvi da bude svjedočka a čovjeku pomogli da upozna i ne izgubi autentičnog sebe.

Nadalje je rečeno da Duh nije teorija nego praksa i nije znanje nego iskustvo. Osim toga, praksom se iskazuje duboka zahvalnost utemeljitelju Tomislavu Ivančiću. Specifičnost njegovoga rada i života je baš ispitivanje teoretskih principa i spoznaja u praksi. Želi li se doći do antropološke stvarnosti to se može samo duhovnim putem i to putem zakonitosti duha. Stoga ne treba gledati što čovjek priča nego što će nakon toga učiniti. Djelo je dobro što se ostvarilo na biološkoj, psihološkoj, intelektualnoj, moralnoj i duhovnoj razini. Čitav čovjek djeluje. Čovjek – to je projekt! Ali djelo i povjerenje idu zajedno i čekaju djelo Apsolutnog Stvoritelja.

Drugi dan, dok je bilo govora o znakovima vremena i hitnosti nove evangelizacije te o egzistencijalnim i duhovno-antropološkim aspektima suvremene antropološke krize, sudionici su si posvijestili što je lijek egzistenciji koja je u „logoru“. Budući da zlo uvodi u rastresenost, nesvjesnost, odgađanje… lijek je učiniti dobro odmah i sada. Duh je prezentan! On je sada!

Rečeno im je da nije na njima da dokazuju da je Stvoritelj poželjan ili da je čovjek vrijedan, nego da to pokazuju, postanu praktičari koji znaju da je to istina, koji znaju da je zemlja progonstvo ali unatoč tome da budu svjesni: Ja znam kuda idem. Gledam u cilj!

Popodne drugoga dana nastojali su vrata svoga srca otvoriti osobi Isusa Krista koji je objava Očeve ljubavi svim ljudima i iznova jačati vjeru, temeljni stav čovjeka i mogućnost susreta s Isusom Kristom. Budući da se dogodio povijesni zahvat Isusa u središte čovjekove antropologije nemoguće je govoriti o antropologiji bez Isusa Krista.

Na tu stranputicu skreće se svaki put kada se sebi ili drugima kaže: Promijeni se!

Sudionicima je poručeno da napor koji se od njih traži nije u samopopravljanju nego se traži napor u Isusu Kristu i otkrivanju njega: Isuse tu sam! U očekivanju Njegovog odgovora: Tu sam i ja! Isus i ja zajedno. Povjerenje je odgovor na Njegovu bezuvjetnu ljubav. Ono je moguće jer je prapovjerenje u meni kao čovjeku i osobi, i u svim ljudima, kao sjeme stavljeno prilikom začeća.

Trećeg dana sudionici su uz poticaje voditelja usvajali obraćenički mentalitet koji je bit njihove karizme. Podsjetili su ih da je obraćenje djelo – zato je bitno evangelizatorovo iskustvo i praksa. Pri tome je važno biti svjestan i prepoznati specifične zapreke u autoevangelizaciji.

Djelatni hagioasistenti su posredovali iskustveno i praktično duhovno-antropološki pristup psihosomatskim simptomima poput straha i tjeskobe, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja i ovisnosti te kako ozdravljati brak.

Prebirali su i po bogatoj riznici iz baštine utemeljitelja zajednice. Imali su priliku slušati audiozapise Tomislava Ivančića. Među ostalim Ivančić je rekao da je Bog temeljni djelatnik u mome životu i on pomaže samo onima koji rade… nije slugančić… gdje radiš, liječiš se, on uskače, on je pomoćnik. Također je isticao koliko je važno hagioterapiju raditi čitavim srcem bez kompromisa.

Četvrtog dana, program je bio usmjeren na osobu Duha Svetoga; kako do Duha Svetoga prema Navještajima i Bljesku te na vjernost Utemeljitelju i Crkvi kako evangelizatora tako i hagioasistenata. Voditelj Lulić podsjetio je da površan duhovni život ubija snagu duha i upitao sve: Upijam li ja Isusa svaki dan?

U nedjelju su voditelji podsjetili na poziv i poslanje unutar Crkve i svijeta te jedinu stvarnu viziju: Duh Sveti – temeljni djelatnik u nama. Stoga, jedina zadaća nam je temeljito se sprijateljiti sa Duhom Svetim kao znakom ljubavi prema čovjeku.

Susret je počeo i završio svečanim misnim slavljem u crkvi „Sveta Mati Slobode“, a misa je slavljena i ostalih dana. Među ostalima sudjelovalo je nekoliko svećenika iz Hrvatske, Poljske, Ukrajine i Velike Britanije, koji su svojim prisustvom i svjedočenjem ostale obogatili, ohrabrili i podsjetili na nužnost, snagu i mudrost suradničkog odnosa svećenika i vjernika laika danas. Posvjedočili su kako im primjena duhovno-antropoloških zakonitosti svestrano pomaže u učinkovitoj i sve zahtjevnijoj pastoralnoj službi koja im je povjerena.

Tijekom stanki sudionici su imali prilike međusobno se više upoznavati, prepoznavati, povezivati i iskustveno obogaćivati. Posebice u subotu je nakon popodnevnog dijela programa te nakon mise zagrebačka zajednica organizirala prigodne agape.