Prof. Polgar izvanredni je profesor teološke etike sa specijalizacijom iz spolne i obiteljske etike na Fakultetu teologije i religijskih znanosti Katoličkog sveučilišta u Leuvenu. U razgovoru su s Majom Petranović dotaknuo se uloge teologa u društvu, pri čemu je istaknuo: „Specifičnost uloge teologa/teologinje jest postojanost, ili čak ukorijenjenost, na raskrižju triju različitih konteksta – crkvenog, znanstvenog i društvenog.“ Dio razgovora donosimo u nastavku, a u cijelosti ga potražite u dvobroju Kane za srpanj i kolovoz.

Prof. Polgar, odnedavno ste dobili mjesto na katedri teologije na renomiranom Katoličkom sveučilištu Leuven, na čemu Vam ovom prilikom čestitamo. Vrijedno je to postignuće za jednog mladog teologa laika. Kako je tekao Vaš razvojni put nakon diplome na KBF-u u zagrebu?

Hvala Vam na čestitci. Vrlo kratko, nakon studija na KBF-u radio sam godinu dana kao vjeroučitelj u mojem Međimurju i tada nastavio studij u Leuvenu, gdje sam i doktorirao 2012. Nakon toga sam proveo više godina na Sveučilištu u Beču, paralelno predavajući kolegije iz etike na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 2021. habilitirao sam u Beču, a sljedeće godine počeo raditi kao profesor moralne teologije u Grazu. Tamo sam se, nažalost, kratko zadržao te već početkom 2023/2024. akademske godine počeo raditi u Leuvenu. 

Što je potaknulo Vaše zanimanje za teologiju?

Ako mi dopustite, preokrenut ću ovo pitanje jer smatram gotovo nemogućim vjerniku oduprijeti se zovu teologije. Ako je teologija vjera koja traži razumijevanje, onda mi je teško shvatljivo imati vjeru, a ne težiti njezinom razumijevanju u smislu njezinih temelja, povijesnog razvoja, posebice u njezinom odnosu prema svijetu. U konačnici, studirati teologiju za mene znači posvetiti se najurgentnijem pitanju ljudske egzistencije – pitanju smisla – i teško mi je zamisliti nešto drugo čemu bi više vrijedilo posvetiti pozornost. 

(…)

Koja je uloga teologa danas, kako vidite njegov identitet i poslanje u suvremenom društvenom i znanstvenom okruženju?

Specifičnost uloge teologa/teologinje jest postojanost, ili čak ukorijenjenost, na raskrižju triju različitih konteksta – crkvenog, znanstvenog i društvenog. Nitko drugi unutar tih triju konteksta nema tu ulogu, što čini tu ukorijenjenost još značajnijom. Prikloniti se bilo kojem od tih triju konteksta nauštrb drugih znači izobličiti teologiju  i pretvoriti je u nešto što ona ne bi trebala biti, dok ostati postojani u svojoj ulozi za teologe i teologinje znači svojevrsnu „izdaju“ svakog od tih konteksta, odnosno kritički odmak od njih kako bi ostali vjerni svom specifičnom poslanju. Svjestan sam da odgovaram na Vaše pitanje vrlo općenito, no uvjeren sam da bi većinu problema vezanih uz nerelevantnost teologije trebalo interpretirati u tom ključu – kao odmak od one uloge koja joj pripada. 

Kako teologija može biti aktualnija danas i kakva teologija može privući studiranje više mladih?

Najkraće rečeno, aktualn(ij)a teologija je teologija koja je odraz ili ostvarenje uvodnih riječi pastoralne konstitucije Gaudium et spes Drugoga vatikanskog koncila („Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena… jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu“). Jedino teologija koja nije bijeg od često tjeskobne stvarnosti u fantaziju sigurnosti već gotovih odgovora, nego još iskrenije intelektualno i egzistencijalno hrvanje s gorućim pitanjima u horizontu vjere može biti ostvarenje gore navedenih riječi te time i aktualna i privlačna mladima koji se već i sami hrvaju s pitanjem u kakav to svijet ulaze i kako će (ili bi trebao) on izgledati sutra.

Kao moralni teolog, bavite se područjem spolnog i ženidbenog morala. Na što je specifično usmjereno Vaše istraživanje?

Dosad sam se u svom radu bavio područjem fundamentalne moralne teologije, dakle pitanjem metode i temeljnih pojmova koje pretpostavljamo ili svjesno koristimo u moralnoj teologiji kako bismo mogli formulirati moralne sudove. Moje daljnje istraživanje također će ostati u tom području te će se baviti pitanjem može li pojam ljudske osobe i njezinog dobra zauzeti središnje mjesto i postati polazna točka promišljanja u moralnoj teologiji i spolnoj etici te što to znači za ovu teološku disciplinu koja je stoljećima bila uglavnom fokusirana na prosuđivanje individualnih čina.

Razgovor s dr. sc. Nenadom Polgarom u cijelosti čitajte u tiskanom izdanju Kršćanske obiteljske revije Kana.