Bl. Bonifacio bio je kapelan u Krasici, nedaleko Buja, u Umaško-oprtaljskom dekanatu, kada su ga 11. rujna 1946. na putu između Grožnjana i Krasice presreli pripadnici Narodne straže. Prema riječima svjedoka, mučen je i ubijen, a do danas nije poznato kamo su sakriveni njegovi zemni ostaci. Bio je revan mladi svećenik, a tadašnjim je vlastima smetao ponajviše zbog pastorala mladih kojeg je provodio kroz aktivnosti Katoličke akcije (Azione cattolica).

Hodočasnici su posjetili blaženikovu kuću u Piranu, tamošnje crkve gdje je primio začetke vjere te Strunjan.

Po ulasku u Hrvatsku prvo su posjetili mjesto gdje je bl. Francesco uhapšen, a koje je obilježeno prigodnim spomen-obilježjem. Prošli su potom pješice dio Posljednje staze bl. Bonifacija, između Grožnjana i Krasice. U crkvi sv. Stjepana u Krasici, gdje je bl. Bonifacio obnašao službu kapelana, nadbiskup Tisi je izrekao prigodno promišljanje o blaženiku, a sve je zaključio molitvom za zagovor bl. Bonifacija.

Prije povratka hodočasnici su posjetili prostore Zajednice Talijana u Krasici, gdje im se obratio predsjednik ZT Mate Mekiš. Hodočasnike su pratili Mario Ravalico, najaktivniji promicatelj kulta bl. Bonifacija, Erik Moratto iz Katoličke akcije u Tršćanskoj biskupiji te Gianfranco Bonifacio, blaženikov nećak.