„Činjenica je i da smo na području  stanovanja u usporedbi s drugim EU članicama učinili jako malo. Tu bi smo trebali učiti iz iskustva Slovenije, Slovačke, Češke, a iskustvo Beča na koje se mnogi pozivaju, nama, a i drugima nije primjenjivo“, upozorio je u razgovoru prof. dr. Bežovan te dodao: „Proces gradnje stanova je dug i jako skup.  Već sada imamo situaciju da nove generacije ljudi koje nemaju obiteljsku potporu i koji nemaju konkurentna zanimanja koja bi im dala velike prihode ostaju osuđeni na cjeloživotno podstanarstvo“

„Nama se u Hrvatskoj veliki udio biološki reproduktivnog stanovništva skoncentrirao u velike gradove jer tu ima posla, ali tu je i najveća stambena kriza. I to ima negativne  demografske učinke. Ne zaboravimo da je jedan dio mladih ljudi iz Hrvatska naprosto pobjegao iz zemlje jer si nisu mogli više dopustiti da žive s roditeljima ili braćom i sestrama, moguće i s bakama i djedovima. Ponekad imamo i tri generacije koje zajedno žive u istom stambenom prostoru“, kazao je sugovornik Glasa Koncila.