Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom Krešimirom Bulićem i desetak svećenika.

Župa Budaševo zbog pastoralnih potreba osnovana je 2004. godine izdvajanjem iz Župe svetog Mihaela u Prelošćici i Župe svetog Josipa Radnika u Sisku. Pripadaju joj naselja Budaševo, Topolovac, Novo Selo Palanječko i Šašna Greda, te broji oko 3000 vjernika. Pripreme za gradnju župne crkve započele su na spomendan sv. Antuna Padovanskog još 1998. godine kada je i postavljen temeljni kamen, na kojem je uz posebnu dozvolu, već tada pisalo kako je crkva posvećena blaženom Alojziju Stepincu. Prva misa slavljena je za Božić 2000. godine, a crkvu je posvetio tada zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić 16. rujna 2006. godine.

U homiliji, čestitavši okupljenima 20. obljetnicu osnutka, biskup je govorio o važnosti župe i podsjetio da je ona temeljna zajednica Crkve. „Ona je obitelj koja okuplja mnogo obitelji i vjernika na jednom području, a na čelu župe je od biskupa postavljen svećenik, župnik. Ona se osniva zbog pastoralnih razloga, naime da tako svećenik bude bliže vjernicima, da poraste međusobna povezanost i blizina među vjernicima. A cilj joj je živjeti Kraljevstvo nebesko, zajedno se truditi njegovati kršćanske vrline, okupljati se na slavlja svetih misa, osobito u nedjelje i blagdane, te poticati rast u duhovnom životu svih vjernika na poseban način kroz svete sakramente pomirenja i euharistije, kroz pobožnosti posvećene Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji, te svome zaštitniku i drugim svecima“, poručio je.

U nastavku je podsjetio da slave blagdan svetog Mateja, apostola i evanđelista. „U Poslanici svetoga Pavla apostola Efežanima apostol nas potiče: ‘Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha vezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh… Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!’ Sveti Pavao nabraja kako Bog daje različite pozive i darove ljudima: ‘On i dade jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje…’ Tako je Gospodin pozvao i svetog Mateja da bude evanđelist, a sve u cilju da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do mjere uzrasta punine Kristove. Ovo je središnja poruka ovog odlomka Poslanice Efežanima: da usprkos različitim darovima koje imaju pojedinci u Crkvi, svi smo pozvani izgrađivati Tijelo Kristovo, odnosno Crkvu. To je naše zajedničko poslanje, tu smo jedno, jer smo jedno Tijelo“, kazao je biskup Košić.

Govoreći o pročitanom Evanđelju po Mateju, podsjetio je da ono opisuje poziv svetog Mateja. „Njega je Gospodin Isus pozvao da ga slijedi: ‘Pođi za mnom!’ A Matej bijaše carinik, koji je čuo Isusov poziv upravo u carinarnici. Slikar Caravaggio upravo je taj trenutak stavio na platno prikazujući začuđenost Matejevu, kao da je pitao Gospodina: Zar ja? Naime, carinici bijahu u narodu prezreni zbog posla koji su obavljali u korist okupacijske rimske vlasti, ubirući za njih porez i uzimajući više od propisanog, za sebe.

Možda je i Mateju bio težak to poziv i želio je otići s tog mjesta, da ne bude poruga ljudima i evo sad se pružila prilika. Tako da on u svojem evanđelju kratko bilježi: ‘On usta i pođe za njim.’ Može nam se činiti da je Matej bio nagao, jer kako je mogao samo na jednu riječ poći za ovim Učiteljem? No, on ne opisuje da je on sigurno čuo mnogo toga što se po Palestini govorilo o Isusu, kako je bila jaka njegova riječ, kako je činio čudesa i pomogao mnogim grješnicima i bolesnicima. I on je želio promijeniti svoj život. Zato je i počastio Isusa, pozvao ga je svojoj kući i tu pripremio gozbu.

No, dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: ‘Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?’ To bismo pitanje možda i mi mogli postaviti Isusu i njegovim učenicima: Zašto se Gospodin druži s grješnicima, zar ne poznaje njihovo zlo i stanje u kojem se nalaze? Pa i Mateja je pozvao, zar nije mogao naći nekog drugog koji je bio moralniji, čišći i bolji od njega? No, Isus sam daje odgovor kada kaže: ‘Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike nego grešnike’“, rekao je mons. Košić dodavši da se svaki vjernik treba pitati kakav je njegov odnos prema grješnicima, prema ljudima koji su na rubu društva, koje možda društvo odbacuje i kloni ih se. „Klonimo li se i mi takvih ljudi ili smo im spremni priskočiti u pomoć?“, upitao je.

Sisački biskup poručio je također da je župa mjesto susreta ljudi s Isusom Kristom, o čemu prvenstveno moraju brinuti i župnik, i njegovi suradnici, i svi vjernici. „Jesmo li mi privlačni drugima, pa i onima koje društvo proglašava da su javni grješnici, nepoželjni? Mi smo pozvani u svima prepoznati Krista koji pati, koji je potreban naše blizine i pomoći. Blaženi Alojzije Stepinac, kojem je posvećena ova župna crkva i čitava župa, bio je čovjek za druge. O tome svjedoče brojni ljudi, svih vjera i bez vjere, svih narodnosti, svih rasa da je on u čovjeku koji je progonjen, u čovjeku koji trpi i teško mu je, prije svega gledao čovjeka kojem treba pomoći. I pomagao je svima“, zaključio je biskup pozvavši na kraju na molitvu bl. Alojziju za tu župu, Sisačku biskupiju i domovinu Hrvatsku.

Na kraju mise okupljene je pozdravio župnik Bulić zahvalivši svima koji su se ugradili tijekom proteklih 20 godina u tu župu, kao i onima koji su pomogli u pripremi slavlja.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor, a proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili ovogodišnji mladomisnici Damir Vrbešić, Frano Bijelić i Ivan Sandrin. Dan prije, u petak 20. rujna održana je i „Stepinčeva večer“ na kojoj su se predstavili zborovi, djeca i mladi župe. Također istoga dana na društvenim mreža župe premijerno je prikazan dokumentarni film o 20 godina te prigradske sisačke župe.