Istina je prava novost.

Intervju Glasa Koncila s fra Amandom Trujillom Canom

Glas Koncila pripremljen za nedjelju, 28. rujna, donosi intervju s generalnim ministrom Trećega samostanskoga reda sv. Franje fra Amandom Trujillom Canom. Prenosimo sažetak intervjua.

„Tek je kao živa slika ranjenoga Krista Franjo mogao ispuniti poslanje da popravi Kristovu Crkvu“, sažima značenje nedavno proslavljenih Rana svetoga Franje generalni ministar Trećega samostanskoga reda sv. Franje fra Amando Trujillo Cano. Franjevac koji je 800. obljetnicu Franjine stigmatizacije proslavio u posjetu trećoredcima glagoljašima u Hrvatskoj u razgovoru za Glas Koncila protumačio je i značenje toga blagdana u svijetu ranjenu oružjem rata i terorom ideologije. „Krist je danas ranjen u ljudima koji doživljavaju nasilje, rat, nepravdu, siromaštvo, izolaciju… Ljubav prema njemu iziskuje i susret s njima, nastojanje da se ublaži njihova bol. Međutim, naše vjerske zajednice ne smiju djelovati kao puke nevladine organizacije ili civilne udruge jer naše poslanje proizlazi iz našega zajedništva s Kristom.“

Poglavar reda pokorničke karizme osvrnuo se i na suvremenu pojavu svjetovnih pokora poput nevjerskoga posta ili minimalističkoga načina života. „Čini se da se takve tendencije razvijaju kao odgovor na osobne zdravstvene potrebe ili društvene standarde. Ipak, pokora ne započinje s takvim ciljevima: ona je obraćenje Bogu, otvorenost njegovu planu“, rekao je te opisao i pokorničko nadahnuće apostolata ispovijedi po kojemu su osobito poznati hrvatski franjevci trećoredci. „Bog nije kaznio Franju zato što je sudjelovanjem u ratu tragao za ljudskom slavom; umjesto toga pokazao mu je mnogo bolji životni cilj. To iskustvo Božjega milosrđa Franju je dovelo do iskazivanja istinskoga milosrđa drugima. (…) Pravo siromaštvo duha omogućuje nam da prigrlimo i pratimo ljude koji se muče sa svojim opredjeljenjem za Krista, a ta muka nigdje nije jasnija negoli u ispovjedaonici“, objasnio je o. Trujillo Cano.

Uz 750. godišnjicu Franjina duhovnoga tumača, sv. Bonaventure, upozorio je i na aktualnost njegovih spisa i evangelizacijsku snagu književnosti, a kao nekadašnji generalni asistent Franjevačkoga svjetovnoga reda i Franjevačke mladeži ocrtao je važnost njihova političkoga i kulturnoga angažmana. „Donijeti evanđeoske vrjednote u ta područja, razotkriti ideološku propagandu i zaštititi vrijednost ljudskoga života zahtijeva temeljitu pripremu. Ali upravo su u ta područja svetci zaštitnici Trećega reda (…) unijeli živuću razliku“, zaključio je.