Na početku homilije, biskup Milovan je posvijestio kako se u životu svakog sveca, a napose sv. Franje, odražava Božja ljepota. „On je svojim primjerom i duhom pokrenuo veliku duhovnu obnovu Crkve u 13. stoljeću, no taj duh je ostao do danas kao stalna baština u životu Crkve, osobito po redovnicima, franjevcima koji se posebno nadahnjuju primjerom njegova života“.

Propovjednik je podsjetio na dvije odrednice svečeva života. „Nakon površne avanturističke mladosti po zabavama, pa u ratnim pohodima, pa onda i u zatvoru gdje je počeo dublje razmišljati i pomalo duhovno sazrijevati, prva od tih stvari je glas koji ga je pozvao da ide popraviti crkvu koja je u ruševnom stanju. Druga je rečenica Evanđelja, ‘Ne pribavljajte sebi u pojase, ni zlata ni srebra, ni bakrena novca, ni putne torbe ni dviju haljina’“. Na to je reakcija mladog Franje bila „to je ono što svim srcem želim“ te je vlastitim rukama prionuo obnovi crkvica, no ubrzo je shvatio da je to bio poziv obnoviti ne crkvu građevinu, već Crkvu zajednicu svih Isusovih učenika.

„Zahvaćen evanđeoskim riječima poziva na siromaštvo. Odlaže remen, sandale i štap, oblači grubu tuniku te kao svoju zaručnicu izabire sestricu siromaštvo“, rekao je mons. Milovan te podsjetio kako je Franjo opjevan u 11. poglavlju Raja, Božanske komedije. „Dante će osobite riječi divljenja posvetiti ovom Božjem trubaduru iz Asiza, a kao dobar vjernik, pjesnik i teolog Dante će zaključiti kako je Sveti Dominik znanjem i borbom protiv krivovjerja Crkvu učinio sigurnijom, a Franjo ljubavlju, jednostavnošću i siromaštvom učinio ju je vjernijom njezinom misijskom poslanju“.

Nadalje, govoreći o sv. Franji, propovjednik je podsjetio i na zapis splitskog svećenik iz trinaestog stoljeća Tome Arhiđakona koji je za studija u Bologni vidio Franju kako u punom zanosu na trgu ispred gradske palače propovijeda o anđelima ljudima i zlim dusima. O tome je zapisao „Franjo je tako dobro i jasno izlagao svim vrstama razumnih bića da su se mnogi učeni ljudi koji su bili prisutni uvelike divili govoru tog jednostavnog čovjeka. On, naime, nije nastupao kao propovjednik, nego više kao govornik na nekoj skupštini. Sav sadržaj njegovih riječi bio je usmjeren na to da se ugase neprijateljstva i da učvrsti dogovore o miru. Odjeća mu je bila više nego skromna, a pojava neugledna, ali je Bog njegovim riječima udijelio toliku djelotvornost da su mnoge plemićke obitelji iz kojih je bjesnila mržnja zbog dobrih neprijateljstava i prolijevalo mnogo krvi bile dovedene do primirja. Ljudi su prema njemu osjećali toliko poštovanje i odanost da su i muškarci i žene hrlili k njemu, nastojeći dotaknuti resu na njegovoj haljini ili odnijeti možda koji komadić od njegovih krpa“.

„Sveti Franjo je u vjeri duboko doživio Božju veličinu, mudrost i ljepotu, osobito u ljepotama prirode, a i danas je zaštitnik ekologije, ekologa. Osim prisutnosti ljepote Božje u prirodi, Franjo je na osobit način doživljavao beskrajnu Kristovu ljubav, u utjelovljenju i rođenju Isusovom, te je prvi slavio božićnu misu sa živim jaslicama, kao i prema Kristovoj ljubavi na križu, njegovi duhovni sinovi, franjevci početi su promicati pobožnost križnoga puta. Ta Franjina duboko doživljena vjera u veličinu i dobrotu Oca nebeskog te u neizrecivu ljubav Spasitelja odgojit će u njemu svijest o vlastitoj malenosti i potrebi trajnog zahvaljivati Bogu i dosljednog nasljedovanja siromašnog Krista, čega će on po obraćenju sve više biti svjestan, pa će s radošću, uvjerenjem i ljubavlju obući grubu tuniku i izabrati kao svoje stalne družice skromnost, služenje i siromaštvo. Drugim riječima, želio je ne posjedovati ništa te je svoje duhovne sinove poticao na skromnost i da budu na raspolaganju drugima i da se uzdržavaju svojim radom“ rekao je biskup Milovan.

Propovjednik je istaknuo i kako su ljudi današnjeg vremena zaslijepljeni materijalizmom te im tako u trci za novcem, položajem, zabavom često nije dovoljna obična poštena zarada potrebna za uredan život i uzdržavanje sebe i obitelji, nego stalno trče za više i još često na nepošten i kriminalan način stječu imovinu. „Primjer života svetog Franje svima nam je poziv na duhovno otrežnjenje te na ponovno otkrivanje onoga bitnog u životu, umjesto samodopadnosti oholosti i tvrdoće srca, učiti se skromnosti, jednostavnosti, iskrenosti i zajedništvu u obitelji i s bližnjima oko nas“.

Na kraju homilije, biskup Milovan je još jednom naglasio kako je Franjo propovijedao evanđelje, ljubav i mir, pomirenje i dijalog među ljudima. „Taj duh svetog Franje potreban je svakako i ovom našem vremenu da bismo mogli živjeti humano, kršćanski po kulturnim vrednotama koje baštinimo od naše starine. Vidimo koliko u svijetu ima nasilja, agresivnosti, rivalstva, političkih, ideoloških, ekonomskih i sličnih. Napadaju se najosnovnija prava, na život, dom i obitelj te poštovanje, stid, ljudska intimnost i najdublji osjećaji. Sve to u ime neke često progresističke kulture koja tobože oslobađa čovjeka. Sveti Franjo bio je uvjeren i dosljedan kršćanin koji je svoj življenu vjere unosio u odnose prema svim ljudima“, dodao je.

„Ako čovjekova budućnost ovisi o kulturi, tako je često ponavljao Sveti Ivan Pavao II., da bude humanija i sretnija, potrebno je promicati pravu ljudsku kulturu. I danas duh svetog Franje može pružiti puteve i staze prema pravoj kulturi, poštovanja, razumijevanja i dijaloga s ljudima. U današnjem vremenu velike duhovne osamljenosti Franjin duh može pomoći u zbližavanju među ljudima i narodima. Potreban je osobni napor, prijeći od često uspavane naše savjesti u budno osjetljivu savjest od iskrivljenog djelovanja prijeći u življenje evanđelja, razumijevanja, zbližavanja i mira“, naglasio je biskup Milovan.

„Neka i nama po zagovoru svetog Franje, Bog udijeli taj duh evanđeoske jednostavnosti i iskrenosti, otvorenosti prema braći, ljudima i zalaganja oko pravog pomirenja, solidarnosti i mira. Neka sv. Franjo zagovara našu dobru volju, neka moli za nas“, zaključio je homiliju mons. Milovan.

Pjevanje je vodila Grupa Oton.

Prije otpusnog blagoslova gvardijan samostana fra o. Đuro Hontić najavio je dolazak moći sv. Franje u taj samostan, u pohodu uz 800. obljetnicu rana sv. Franje. U subotu, 12. listopada, u 17 sati je najavljeno svečano unošenje relikvija u crkvu te prigodni molitveni program. Misno slavlje bit će u 18 sati, nakon čega će biti prigoda za osobno štovanje relikvije.

Proslavi blagdana prethodila je, od 1. do 3. listopada, trodnevnica koju je prevodio monfortanac vlč. Tomislav Nikolić, a on je predvodio i svečanu blagdansku poldanicu.