U plavom štitu, u gornjem dijelu, nalazi se prikaz zlatne krune kojom je okrunjena Gospa Sinjska, a u donjem dijelu štita, ispod krune, smještena je zlatna osmerokraka zvijezda sa srebrnim dragim kamenom. Ispod štita nalazi se ispisano geslo bazilike na latinskom jeziku: „In perpetuum coronata“. U periferiji grba nalaze se uobičajene sastavnice koje upućuju da grb pripada manjoj bazilici: ukršteni zlatni i srebrni ključ te umbraculum.

Plava boja štita sa zlatnim obrubom upućuje na Blaženu Djevicu Mariju, ali i na čudotvornu sliku Gospe Sinjske. Naime, na toj slici Gospa je prikazana s plavo-zlatnim plaštem. Također, plava boja štita povezana je i s grbom grada Sinja, a i simbol je sigurnosti, povjerenja, dubine i mora.

Potonje dolazi do izražaja kada se čita s prikazom zvijezde u donjem dijelu štita budući da Blaženu Djevicu prepoznajemo i zazivamo ju i kao Zvijezdu mora. Uz to, oblik i prikaz zvijezde preuzet je od jednog od zavjetnih darova koji krase sliku Gospe Sinjske. Time su u prikaz grba utkani i svi Gospini darovatelji, štovatelji i hodočasnici. Dragi kamen u sredini zvijezde simbol je Kristova utjelovljenja u Djevičinu krilu, a u tom kontekstu osmerokraku zvijezdu možemo čitati kao poziv na savršenstvo i nasljedovanje Gospodina kroz osam blaženstava (usp. Mt 5, 1-11).

U gorenjem dijelu štita prikaz je zlatne krune kojom je okrunjena Gospa. Kruna „podsjeća na još jednu sliku iz Knjige Otkrivenja: ženu odjevenu suncem. Sunce također simbolizira Isusa Krista, a žena njime odjevena istodobno je slika Crkve koja u stalnim porođajnim bolima svijetu naviješta Spasitelja i slika Marije u kojoj se već ostvarilo ono što Crkva tek treba postati. Tim riječima izražen je teološki sadržaj krune Gospe Sinjske. (…) Zlatna Kruna na glavi Majke od milostī prema predaji Crkve simbolizira njezina sina Isusa Krista, Božanskoga Spasitelja svih ljudi. Samo ta kruna znak je istinske pobjede. Kada su 1715. godine vojni časnici na čelu sa sinjskim providurom Zorzijem Balbijom hitro skupili onu poznatu svotu od osamdeset cekina kako bi u Mlecima dali skovati krunu koja i danas resi sliku Gospe Sinjske, bio je to čin zahvale i uvjerenja da istinska pobjeda pripada i istinskoj kruni. Zemaljske krune stalno padaju s glave i njihove su pobjede privremene. Sinjom, kao i cijelom Hrvatskom, vladali su kroz povijest različiti zemaljski vladari, ali nijedan od njih nije bio okrunjen zauvijek. Jedino tko je okrunjen vječnom krunom zauvijek kraljuje. Toga su bili svjesni branitelji Sinja kada pobjedu nad osvajačima koja se dogodila upravo na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo 15. kolovoza 1715. nisu pripisali sebi nego njoj koja je okrunjena vječnom krunom, Isusom Kristom“ (fra D. Runje).

Ispod štita nalazi se ispisano geslo na latinskom jeziku: „In perpetuum coronata“. Kako navodi prethodno citirani autor, „na zlatnoj kruni kojom je splitski nadbiskup Stjepan Cupilli 22. rujna 1716. godine svečano okrunio sliku Majke od milostī na spomen slavne obrane Sinja stoji natpis In perpetuum coronata triumphat 1715. Taj natpis na latinskom jeziku, koji se obično prevodi Zauvijek okrunjena slavi slavlje, preuzet je iz Knjige Mudrosti 4,2.“

Uz katedralne i župne crkve unutar jedne zajednice nalaze se i druge crkve koje imaju osobitu važnost bilo za liturgijski bilo za pastoralni život. Takve crkve papa može počastiti naslovom manje bazilike, čime se označava i njihova posebna povezanost s Rimskom Crkvom, ali i papom. Zbog toga se u pozadini štita i nalaze papinski simboli, to jest ukriženi ključevi.

U pozadini štita nalazi se još i umbraculum (kišobran) koji se u manjim bazilikama nalazi s desne strane glavnog oltara, a otvara se samo prigodom papina posjeta bazilici. Umbraculum je ukrašen crveno-zlatnom bojom, tradicionalnim papinskim bojama koje datiraju još iz 13. stoljeća.