Na susretu je o oproštenju i pomirenju govorio župni vikar Župe Presvetog Spasitelja u Mokošici o. Marijan Zubak, a dubrovački biskup Roko Glasnović predslavio je euharistiju.

Predsjednik Vijeća za život i obitelj Dubrovačke biskupije mr. don Marinko Šljivić na početku je pozdravio sve okupljene i posebno zahvalio hercegovačkim franjevcima koji su ih i ove godine ugostili u njihovom samostanu.

U nagovoru o oprostu i pomirenju o. Zubak rekao je kako taj milosni dar pomaže ljudima da budu u miru sa svima. Promišljajući o tome zašto je toliko teško oprostiti i pomiriti se predavač je istaknuo ljudsku narav ranjenu istočnim i osobnim grijehom koja vuče osobu u smjeru nepraštanja. Bez novozavjetne Božje objave (ne)praštanje bi bio nejasna stvar, kazao je te dodao kako je praštanje potrebno za rast u Duhu Svetomu.

Tumačeći važnost opraštanja u teološkom smislu o. Zubak kazao je kako je oproštenje povezano i s odnosom osobe s Bogom. Tvrdokornost čovjeka u nepraštanju ima teške posljedice, primjerice takva osoba u drugima počinje primjećivati samo ono loše, a dobro ne vidi. Ono je često povezano i s ohološću. „Istina je da nije lako praštati i svi smo se u to duboko uvjerili kroz svoj život. Istina je da nas praštanje često ‘puno košta’, tj. ono nas uvijek ‘košta’ našeg ljudskog ponosa, no ono je uvijek spasonosno i djelotvorno za naše dobro“, ustvrdio je predavač.

Objasnio je kako se vrlo jednostavno može znati „jesmo li nekome sve oprostili ili nismo“. „Dovoljna je samo neka sitna stvar ili banalna sitnica, pa da se jasno pokaže na vidjelu da u dubini srca zamjeramo toj osobi koja nas je povrijedila“, rekao je te naveo spontane šale u kojima najčešće izlazi na vidjelo osobno neopraštanje.

Predavač je preporučio razmatranje o Božjem milosrđu i Kristovim ranama kao put razumijevanja potrebe opraštanja među ljudima. Također je naglasio kako treba biti realan i prihvatiti ne samo to da su nas druge osobe povrijedile i da će nas i u budućnosti neki povrjeđivati, nego i to da sami povrjeđujemo druge. Treba imati razumijevanja za ljudske slabosti te ne idealizirati ni sebe ni druge.

O. Zubak je skrenuo pozornost i na to kako nije dobro dramatizirati svoju životnu situaciju jer dramatiziranje nije život u istini. „Tko ljubi Boga, taj ne dramatizira svoju životnu situaciju.“

Nakon predavanja članovi obitelji su imali prigode za sakrament pomirenja u klaustru samostana te su nakon toga sudjelovali na euharistijskom slavlju u samostanskoj crkvi moleći za sve obitelji posebice one koje su im se preporučile u molitve.

Biskup Glasnović je u propovijedi kazao kako se u obitelji mnogo toga uči, među ostalim kako jedni druge voljeti i međusobno si opraštati te kako živjeti vjeru, nadu i ljubav. Tumačeći evanđeoski ulomak govorio je o napastima želje za vlašću, moći i slavom te preporučio kako se za najbolja rješenja raznih situacija uvijek dobro savjetovati s drugim osobama i s Bogom kako bi se izbjegle neke od tih napasti. „Isus kaže da smo svi međusobno braća i sestre, da smo jednaki pred Bogom, a to je najvažnije i u braku i u obitelji“, rekao je također biskup te nastavio objašnjavati važnost služenja u ljubavi i rasta u poniznosti.

Na biskupijskom susretu obitelji sudjelovali su također generalni vikar mons. Ivica Pervan, stonski župnik don Bernardo Pleše, članovi biskupijskog Vijeća za život i obitelj kao i odgojiteljice u vjeri. Liturgijsko pjevanje animirali su Dječji zbor Župe Svete Obitelji iz Nove Mokošice pod vodstvom voditeljice s. Katice Dabo i Mješoviti župni zbor iste župe pod vodstvom Mare Manjić.

Nakon mise uslijedilo je druženje uz okrjepu (agape), igre u vrtu samostana te vrijeme za neformalne susrete.

FOTO Susret obitelji Dubrovačke biskupije