„Ljudska su bića stvorenja koja obožavaju, ali naše obožavanje usmjereno je prema različitim predmetima. Ipak, upravo bi taj nedostatak razlike između vjernika i nevjernika trebao usmjeriti kršćane na samokritiku. Nešto zasigurno obožavamo, no je li to nešto Bog Isusa Krista ili puki idol“, primijetio je dr. Cavanaugh, ravnatelj Centra za svjetsko katoličanstvo i međukulturnu teologiju čikaškoga Sveučilišta DePaul.

U razgovoru za Glas Koncila autor nedavno objavljene knjige „Uporabe idolopoklonstva“ osvrnuo se i na konzumerizam. „Prepoznaju li kršćani danas da je ekonomija izopačena, trebali bi stvarati male prostore njegovanja zdrave ekonomije. To nije radikalizam pobune, nego radikalizam povratka korijenima“, objasnio je sugovornik, na tragu enciklike Benedikta XVI.

Govoreći o nacionalizmu, Cavanaugh je upozorio na zamke pukoga političkoga kršćanstva. „Kada god povjerujemo da promjena svijeta podrazumijeva tek izbor pravih ljudi na političke položaje i promjenu zakona, Crkva postaje loše organiziranom razonodom koja se zbiva sat vremena nedjeljom, bez cjelovite veze sa življenjem evanđelja u svijetu“, ustvrdio je sugovornik, upućujući na primjer života prvih kršćana.

„Budući da je došao Mesija, može se drugačije živjeti; štoviše, ta je razlika života dokaz da je Mesija uistinu došao. Poziv kršćana ostaje istim i danas: ne nametati drugima promjenu odozgor nadolje, nego mijenjati sebe odozdo nagore. Jedini put naprijed za kršćane jest prepoznati Boga u svemu i ugraditi ga u svaki aspekt svojega života, napuštajući rješenja straha: pouzdanje u moć kao alat evangelizacije i u statistiku kao mjeru uspjeha evanđelja“, poručio je.

Navodeći kao lijek za suvremena idolopoklonstva ikone i sakramente, sugovornik je uputio i na moć asketske jednostavnosti u prezasićenu svijetu. „Sveprisutnost tehnologije dovodi nas u misaonu zamku: ili ćemo svu tehnologiju prihvatiti zdravo za gotovo ili ćemo živjeti u kućici na drvetu. Prividna radikalnost te dileme izaziva osjećaj bespomoćnosti i sprječava nas da išta učinimo. Ali rješenje nije radikalno. Tehnologiju je važno promišljati, ali i asketski je rabiti motreći što čini nama, a osobito što čini našim zajednicama. Čak i skupine poput Amiša prakticiraju takvo zajedničko razlučivanje o tehnologiji, usvajajući napretke koji im pomažu da žive zajedno“, zaključio je Cavanaugh.