„Pružam ruke suradnje i zajedništva svima, Gradu, Županiji, HZZO-u i svim ostalim ustanovama i institucijama. Prepoznao sam da je čak i Ministarstvo branitelja zainteresirano i dao Bog da sve te nabrojene institucije i Nadbiskupija sa svojim Caritasom, uz podrške HZZO-a i ostalih institucija, što prije osnuje jedan hospicij ovdje u Osijeku“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. dr. Đuro Hranić sudjelujući na svečanosti otvorenja kongresa.

3. Hrvatski kongres o palijativnoj skrbi organizirala je Zaklada sv. Franjo – palijativna skrb i Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu, u suorganizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku te pokroviteljstvo Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka.

Nakon hrvatske himne u izvedbi Tamburaške škole Batorek, minute šutnje za sve preminule te stihova Dobriše Cesarića „Pjesma mrtvog pjesnika“ koje je izrekla prof. dr. sc. Suzana Vuletić s KBF-a u Đakovu – jedna od predsjednica znanstvenog i organizacijskog odbora Kongresa, prisutnima su se obratili: predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora Vlasta Vučevac, dr. med., uime Doma zdravlja Osječko-baranjske županije, pomoćnica ravnatelja za kvalitetu Andrea Majić, mag. med. techn., izaslanik dekana KBF-a u Đakovu – prodekan za financije, organizaciju i poslovanje, izv. prof. dr. Davor Vuković, ispred Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (CEPAMET) prof. dr. Veljko Đorđević, izaslanica dekana Medicinskog fakulteta Osijek, izv. prof. dr. Ana Stupin, uime Grada Osijeka pomoćnik pročelnika za zdravstvo i osobe s invaliditetom Romano Kristić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, savjetnik potpredsjednika Vlade, ministra hrvatskih branitelja Kornelije Brkić, dr. med. te nadbiskup Hranić.

Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu V. Vučevac istaknula je kako se ovaj kongres održava nakon duge pauze od 16 godina, a prvi puta od ulaska u EU te je istaknula važnost izrade strateškog i nacionalnog plana trećeg dijela službene medicinske djelatnosti. Zahvalila je na suradnji đakovačko-osječkom nadbiskupu i nadbiskupiji, kao i KBF-u u Đakovu na partnerstvu u ovom kongresu. Uputila je na postojeće otpore kojih je i dalje jako puno, kao i na nejednaku razvijenost palijativne skrbi u Hrvatskoj te je naglasila: „…na tisuće ljudi momentalno u Hrvatskoj umire u boli, u patnji u kahektičnim i kroničnim dekubitalnim ranama. Za 21. stoljeće to je nedopustivo. To su podaci iza kojih ja stojim. Nama bi ovoga časa 46 tisuća osoba trebalo dobiti palijativnu skrb, a mi možemo pružiti za 10 možda 15 i to samo u pojedinim područjima Lijepe naše i to je nešto što moramo promijeniti.“ Naglasila je važnost promjena na području pristupa bolesniku, komunikacije, koordinacije, ali i uvođenja važnog elementa starograđanskog odgoja – a to je ljubaznost – te nužnost uključivanja svih građana koji stvaraju zajednicu i vode politiku „jer ako mi ne dobijemo podršku od Vlade, naših nadležnih ministarstava, dalje od ovoga gdje smo stigli – ne možemo“.

A. Majić pozdrave je uputila uime ravnateljice Doma zdravlja Osječko-baranjske županije dr. Justine Steiner i svoje osobno ime te naglasila kako Kongres zaslužuje pozornost svih dionika te je istaknula kako se osječki Dom zdravlja ponosi svojim Odijelom palijativne skrbi, a njihovi djelatnici aktivni su sudionici Kongresa. „Razmjena znanstvenih i stručnih znanja i rad na kongresu ove razine doprinijet će kvaliteti pružanja palijativne skrbi na svim razinama“, uputila je Majić. Prof. dr. sc. D. Vuković podsjetio je da palijativna skrb uključuje brigu i za čovjekovu dušu – i za njegovo vjersko spasenje. „Koliko god zemaljsko, ljudsko zdravlje bilo važno – ono ipak iz kršćanskog kuta nije najvažnije, najvažnije je vječno spasenje čovjeka. Sam zemaljski život mora stati ili prestati. Smrt, koliko god je suvremeni čovjek gurao iz obzora svoga zanimanja ili interesa, koliko je ne želio uvažiti – je neminovna. Kršćanska vjera nas podsjeća da je čovjek iako smrtan stvoren na sliku Božju i za uskrsnuće na vječni život. Patnju koju čovjeku bolest nosi, pa i patnju terminalnih bolesnika kojima više ne pomažu sredstva medicine i liječenje – valja ublažiti, ali i otkriti dublji smisao patnje, kako ga je nazvao sv. Ivan Pavao II. – spasenjski smisao bolesti i patnje. To je jedino moguće dohvatiti vjerom u Krista patnika“, rekao je prodekan KBF-a u Đakovu.

„Palijativna medicina – ma što mi mislili i ma što govorili i ma kakvih otpori postojali –  zapravo je putokaz humanosti, putokaz čovječnosti i u stoljeću uma, 21. stoljeću, često se susrećemo s nedostatkom zdravog razuma, a današnjica nam to najbolje govori jer strah, rat, netrpeljivost žive tu nedaleko od nas“ rekao je V. Đorđević pozdravljajući uime dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu Zdravka Oreškovića  i svoje osobno ime te je podsjetio kako je od implementacije palijativne medicine prošlo 30 godina. Osvrnuo se i na svoje primanje prestižne svjetske nagrade Paul Tournier te istaknuo kako su mi tijekom primanja rekli – u vašoj zemlji Đakovačka nadbiskupija prevela je nekoliko knjiga Paula Tourniera – doktora koji je prvi prekinuo odnos s pacijentom i uključio osobu. Na kraju je poručio: „Ovo nije komemoriranje prošlosti – ovo je sadašnjost – putokaz kojim trebamo ići u budućnost.“

A. Stupin obratila se uime dekana Medicinskog fakulteta Osijek prof. dr. sc. Ivice Mihaljevića i istaknula: „Naša je obveza da ne samo na prijediplomskoj razini već i na postdiplomskoj, specijalističkoj razini da posebnu pažnju posvetimo ne samo teorijskoj već i praktičnoj edukaciji palijativne medicine – da se budući liječnici imaju prilike susresti s teško oboljelim pacijentima i da im se približi cijeli koncept palijativne medicine ili što bi on trebao biti. Medicinski fakultet Osijek u tom smislu radi i želi unaprijediti nastavu iz područja palijativne medicine i zapravo pružiti dovoljno znanja ili formacije onima koji će se neminovno s palijativnoj skrbi susresti u svom radu. Pružamo podršku održavanja ovakvog kongresa i želim uspješan i produktivan kongres da donesete zaključke i putokaze za budućnost.“ R. Kristić istaknuo je zadovoljstvo da veliki broj stručnjaka sudjeluje u trodnevnom kongresu te će dati svoj doprinos kroz znanja, iskustva, prijedloge – u konačnici zaključke te „ćemo zajedničkim snagama dati vjetra u naša jedra i u budućnosti palijativnu skrb razvijati zajedno brže, bolje i lakše. Gradska uprava i samim pokroviteljstvom nad ovim događajem potvrđuje želju i smjer gdje želimo biti aktivan partner u razvoju budućih usluga…“ K. Brkić izrazio je nadu da će ovaj kongres potaknuti na činjenje stvari koje dosada nisu učinjene, naglasio je važnost uočavanja razlike između pojmova medicinske palijative i palijativne skrbi te uputio kako je Ministarstvo obrane dalo veliki zamah i dat će podršku ukoliko se predstave prave teme, misli i ideje.

Nadbiskup Hranić rekao je kako „bolest, patnja i trpljenje, zahtijevaju posebno očitovanje blizine i prisutnosti onima koji su pogođeni tim stanjem”. „Članovi Crkve nikada ne bi trebali izgubiti iz vida da „brinući za bolesne, služe samom Kristu u trpećim udovima njegova otajstvenog Tijela, i slijede primjer svoga Gospodina, koji je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljujući sve i da na taj način ostvaruju njegovu zapovijed da se brine za bolesne“, naglasio je nadbiskup i podsjetio na apostolsko pismo Ivana Pavla II. Spasonosno trpljenje kao i na druge dokumente te riječi pokojnog biskupa Valentina Pozaića: „Crkva ne bi bila Crkva, ako se ne bi posvetila onima koji trpe i ako se ne bi pobrinula za odgovarajuću pripremu i kršćansku motivaciju kod onih koji se skrbe za bolesnike“. Na kraju je poručio: „Dakle, svi smo suglasni s važnošću skrbi za bolesnike u završnoj fazi njihova života i s važnošću  asistencije članovima njihovih obitelji. Vjerujem da će i ovaj Kongres dodatno pridonijeti našoj odlučnosti te ujedinjenju kako bismo zajednički uspjeli i ovdje na području Slavonije te naše Nadbiskupije ostvariti značajnije konkretne korake te tako važne, hitne i humane zadaće.“ Uputio je potom kako se nasuprot Vikarijatu nalazi nekadašnji Dom sv. Vinka te rekao: „Mislim da bi to bio prikladan nastavak djelovanja sestara Usmiljenki koje su do Domovinskoga rata bile u toj zgradi. Nadbiskupija čuva tu zgradu već nekoliko godina i nadamo se da ćemo se uspjeti ujediniti – i Grad i Županija i drugi te zgradu doista stavljamo na raspolaganje za takvu namjenu – da ju se uredi za hospicij i da možemo započeti s takvim djelovanjem.“ Nadbiskup je, uz oduševljenje prisutnih zbog konkretnog prijedloga suradnje, primio i prigodne darove: knjigu “Služiti čovjeku” koju mu je uručila V.  Vučevac te umjetničku sliku V. Đorđevića.

Program je nastavljen prigodnim sjećanjem „Palijativa od Anice Jušić do danas“, umjetničkim programom, svečanim otvaranjem te s četiri predavanja: V. Vučevac „Razvoj palijativne skrbi u RH, put dug 30 godina“; Marijana Braš „Totalno zdravlje i totalna skrb u kontekstu palijativne“; V. Đorđević „Realitet palijativne medicine u RH“ i K. Brkić „Palijativna skrb branitelja u RH“.

Drugi dan Kongresa obuhvaća ukupno 39 predavanja, a podijeljena su na teme „Palijativna skrb u PZZ-u“; „Multidisciplinarnost u palijativnoj skrbi“; Prehrana bolesnika u palijativnoj skrbi“ i Duhovnost u palijativnoj skrbi. Posljednji dan Kongresa uz 11 predavanja obuhvati će i dva okrugla stola „Dijete u palijativnoj skrbi“ te „Hitna pomoć bolesnika u palijativnoj skrbi“, a tu su održat će se i šest poster prezentacija.

M. Kuveždanin