Tijekom trodnevnih izlaganja na kongresu se okupilo oko 300 sudionika. Održano je 60 izlaganja, dva okrugla stola s 13 panelista te šest posterskih prezentacija. Tematske cjeline bile su grupirane po sekcijama: Palijativne skrbi u primarnoj zdravstvenoj zašiti, Multidisciplinarnosti palijativne skrbi, Prehrane bolesnika u palijativnoj skrbi; Duhovnosti u palijativnoj skrbi, Okruglih stolova za sekcije: „Dijete u palijativnoj skrbi“ i „Hitna pomoć bolesnika u palijativnoj skrbi“ te posterskim priopćenjima.

Predsjednice Organizacijskog odbora Vlasta Vučevac, dr. med., prof. dr. sc. prim. Silva Butković Soldo, prof. dr. sc. Suzana Vuletić i izv. prof. dr. sc. Štefica Mikšić pokušale su objediniti sintezu daljnjih poticaja znanstvene konferencije proglasom prijedloga poboljšanja implementacije palijativne skrbi.

„Zahvaljujući napretku biomedicinskih dosega i organizaciji zdravstvene zaštite, život je suvremenog čovjeka značajno kvalitativno obogaćen i kvantitativno produžen. Međutim, starenjem stanovništva rastu brojne degenerativne promjene, kronične i neizlječive bolesti. Živimo u vremenu sve većega broja osoba starije dobi i bolesnika oboljelih od bolesti koje imaju kronični tijek, terminalne konotacije. Takvih je bolesnika, nažalost, sve više. Svjetska Zdravstvena Organizacija procjenjuje da oko 56,8 milijuna ljudi, uključujući 25,7 milijuna u posljednjoj godini života, treba palijativnu skrb, a već sada, ona je dostupna za samo oko 14 % ljudi od kojih 78 % živi u zemljama s niskim i srednjim prihodima. U europskoj regiji više od 320 tisuća onkoloških i 285 tisuća neonkoloških oboljelih trebaju pomoć ili skrb specijalističkih službi palijativne skrbi. Studije procjenjuju da će se do 2040. postotak ljudi širom svijeta kojima će trebati palijativna njega povećati s 25 % na 47 %. U posljednjih godinu dana života najmanje 20 % pacijenata oboljelih od tumora i 5 % ne onkoloških bolesnika treba palijativnu skrb. Nedavne procjene pokazuju da je za palijativnu i hospicijsku skrb potrebno 80-100 kreveta na 1.000.000 stanovnika. Prema okvirnim procjenama populacija kojoj je potreban neki oblik palijativne skrbi čini između 50 % i 89 % svih umirućih pacijenata, što bi u Hrvatskoj bilo oko 26 do 46 tisuća pacijenata godišnje. Ona je za sad dostupna za svega nekih 400 bolesnika diljem Lijepe Naše s organiziranim bolničkim smještajem palijativnih postelja i za svega nekih stotinjak bolesnika u službeno organiziranim hospicijima“, istaknuto je, među ostalim.

„U svrhu humanizacijskog ostvarenja plemenitijeg društva,  promidžba palijativne skrbi i revitalizacija hospicijskog pokreta trebala bi biti u fokusu socijalno osviještene politike civilizacijske su/odgovornosti unaprjeđenja zdravstvene zaštite, sinergijskom umreženošću svih društvenih dionika, u solidarnoj provedbi holističkog pristupa umirućima i ožalošćenima za dostojanstvenije podnošenje egzistencijalne patnje i terminalne boli, iznimnom podrškom duhovne dimenzije palijativne skrbi“, naglasilo se. 

U tom kontekstu, prof. Vuletić je istaknula kako je nemoguće odrediti zaključak palijativnoj medicini s obzirom na to da je palijativa „bermudski trokut u kojem se moramo boriti plivanjem protiv struje između Scile i Haribde“. „Nije dovoljno ostati samo na citiranju proklamiranih pravih, juridičkih i bioetičkih načela organizacijskih modela palijativne skrbi usmjerene na sve dionike; niti je realno očekivati političku/socijalnu/psihološku/duhovnu osjetljivost, obećanu podršku i realizaciju nečega s čime se svi suočavamo, a nemamo hrabrosti istupiti i boriti se za svoja uvjerenja i potrebe osoba koje su nam povjerene“, poručeno je. 

„Palijativa je profesija na koljenima! Potrebno ju je istinsko požrtvovno svjedočiti plemenitošću, suosjećajnošću, profesionalno-emotivnom i altruističkom involviranošću, moleći Gospodina da nam da snage, izdržljivosti i svih darova Duha Svetoga da mu možemo dugoročno održivo ostvarivati“, poručeno je na kongresu. 

Kongres se održao u organizaciji Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkoga zbora te stručnoj suorganizaciji Zaklade „Sveti Franjo – Palijativna skrb“ i suorganizaciji Katoličkog bogoslovnoga fakulteta u Đakovu – Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku, Znanstveno-istraživačkog odbora za religioznu i teološku perspektivu u integrativnoj bioetici.

Organizacijski partneri su bili Akademija medicinskih znanosti – Podružnica Osijek; Medicinski fakultet, Osijek; Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Osijek; Klinički bolnički centar, Osijek; Hrvatska udruga za neurorehabilitaciju i restauracijsku neurologiju; Dom zdravlja Osječko-baranjske županije; Dom zdravlja Vukovar i Hrvatska udruge prijatelja hospicija. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Ministarstvo branitelja, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, Osječko-baranjska županija i Grad Osijek bili su pokrovitelji kongresa, izvijestili su organizatori.