Koncelebrirali su župnik u Kašteliru vlč. Želimir Bagavac, gvardijan Samostana Svetoga Duha u Zagrebu fra Josip Petonjić i župnik Župe u Banjolu na Rabu vlč. Kristijan Perović.

Na početku homilije propovjednik je osvijestio, kako u životu postoje događaji koji odrede život u sasvim drugom smjeru, a to se može vidjeti i na primjeru sv. Martina. „Rođen u Panoniji, u današnjoj Mađarskoj, slijedi snove svoga oca koji je također bio vojnik. Tada se događa najpoznatiji događaj iz njegova života – prolazeći je vidio nekog golog prosjaka koji ga traži milostinju. Martin se smiluje, i kako nije imao novaca, svoj plašt razreže na pola i prosjaku da polovicu, a drugu ostavi sebi. No, te noći je snio san, kako gleda Isusa zaogrnuta polovicom njegova plašta“, kazao je vlč. Pende.

Propovjednik je naglasio kako je to u Martinu pokrenulo njegovu nutrinu. Siromahu je iskazao gestu ljubavi, a siromah je uvidio da u svijetu postoji dobrota i nada. „Martin je u tom trenutku bio znak nade za tog siromaha. Međutim, taj siromah puno je više učinio u Martinovu životu, jer na temelju te geste ljubavi, Bog je nešto progovorio Martinu i zahvaljujući tome on se osjeća motiviran da promijeni svoj život. Naime, on koji je slijedio snove svoga oca, a nije slušao glas svoga srca, sad se osjeća motiviran vratiti se u svoj rodni kraj i potražiti tog Isusa kojeg je zaogrnuo. Na taj način, jedna gesta ljubavi mijenja sve. Vrativši se u svoj rodni kraj, krsti se, u njemu se budi nada i počinje slušati glas svoga srca, počinje slušati Božji glas i javlja mu se želja za evangelizacijom“, istaknuo je vlč. Pende.

Nadalje, govoreći o sv. Martinu, propovjednik je podsjetio da se sv. Martin posvetio molitvi i mislio da je postigao ono što je tražio, no Božji putovi su bili drukčiji. Sv. Martina su proglasili biskupom, iako to nije bila njegova želja. Prihvatio je to jer je odlučio ići tamo gdje ga Gospodin šalje. „Početna gesta, gdje je golog Isusa zaogrnuo, kako smo čuli u evanđelju ‘bijah gol i zaogrnuste me’ promijenila je njegov život. Za Martina taj siromah bio je znak nade koji je pokrenuo nešto drugo u njegovu životu, a Martin je tako postao znak nade za druge preko svog osobnog odnosa s Bogom. Raste u svetosti i tako motivira ljude oko sebe da i oni rastu u svetosti“, rekao je.

Propovjednik je osvijestio da u ovom vremenu postoje ljudi koji mogu biti uzori za promjenu života. Upozorio je nadalje, kako se mora težiti dobru bez zavisti prema drugima. „Ako se i dogodi impuls zavisti u nama, ne smijemo nasjesti na to, nego blagosloviti osobu i zahvaliti za dobro koje ona ima i za mogućnost da i mi možemo rasti u tome“, poručio je.

U tom je kontekstu propovjednik naglasio: „I mi smo pozvani biti znak nade za druge, a to se postaje na isti način na koji je to postao sv. Martin: osobnim odnosom s Bogom, radom na našoj nutrini. Ne bježati od naših slabosti i grijeha, nego se kajati, priznavati to i dozvoliti da Isus koji je istina osvijetli naša srca.“

Na kraju je župnik vlč. Šapina izrekao zahvalu te pozvao okupljene na prigodno druženje nakon mise. Župa se za župnu svetkovinu pripravila trodnevnicom koju su uz vlč. Josipa Pendea vodili fra Josip Petonjić i vlč. Kristijan Perović.