Koncelebrirao je domaći župnik vlč. Ivan Prodan. U homiliji se preč. Zec podsjetio svoje službe u Župi sv. Josipa  te zahvalio vjernicima, svećenicima i umirovljenom biskupu Ivanu Milovanu na doprinosu u izgradnji nove crkve.

„Molimo Gospodina da ova crkva danas i uvijek svjedoči vjeru u Isusa Krista, jer On je podloga svakoj crkvi. Kao vjernici ugrađujemo se u Hram Božji, a Bog je kao mudri graditelj postavio Krista kao temelj“, rekao je te potaknuo vjernike da se upitaju doprinose li svojim djelovanjem u svijetu Božjoj slavi.

Naglasio je da svo stvorenje svjedoči o Božjoj veličini, a posebno čovjek koji je stvoren na Božju sliku. „Ništa od stvorenoga nije tako duhovno kao čovjek. On je kruna stvorenoga svijeta, i zato bi trebao biti najveći i najbolji hram, što i Pavao Korinćanima dobro tumači. Od Krista treba crpsti snagu. U tome leži početak promjene svijeta“, poručio je.

Podsjetio je na crkve kao Božje hramove, upozoravajući da ljepota građevina ne može nadomjestiti nedozrele vjernike u kojima Duh ne djeluje. „Kroz povijest vidimo strahopoštovanje prema crkvama, stoga je bilo tragično kad smo u Domovinskom ratu bili svjedoci rušenja crkava. Crkva je mjesto  sigurnosti, sabranosti i poticaja gdje čovjek raste – ona je mjesto Božjeg prebivališta“, zaključio je preč. Zec te poželio da župnu zajednicu uvijek prati Božji blagoslov.

Prije blagoslova i otpusta, uz prigodne zahvale, župnik Prodan je preč. Zecu u znak čestitanja njegovog zlatnog svećeničkog jubileja, uručio kao dar ikonu sv. Josipa i djeteta Isusa. Na kraju je župni zbor, uz orguljašku pratnju Jelene Orober-Bastijančić, otpjevao pjesmu skladanu za posvetu te crkve, „Josipu, presvetom zaručniku“.

Počeci Župe sv. Josipa

Osnutak i počeci života crkve sežu u 20-e godine prošlog stoljeća. Franjevci konventualci Padovanske provincije bili su vlasnici stare kućice u tadašnjoj ulici Prato dei Sette moreri, koju su pretvorili u crkvu-kapelu u čast svetom Josipu, 21. siječnja 1940. godine. Redovnici su u naredne dvije godine crkvicu proširili i povezali je s kućom-samostanom. Dana 15. lipnja 1942. godine tadašnji je porečki i pulski biskup mons. Raffaele Mario Radossi osnovao župu svetog Josipa koja je s radom započela 2. kolovoza iste godine. Redovnici su te davne 1942. godine prionuli poslu u procesu izgradnje svetišta svetog Josipa koje je trebalo biti jedino na području Porečke i Pulske biskupije. No, ratna zbivanja odgodila su gradnju za neka druga, bolja i sigurnija vremena, ali prestankom rata nažalost, započela su poratna još teža, lošija i bolnija vremena i možemo slobodno reći svojevrstan križni put za svu Crkvu.

Od 15. rujna 1947. samostan i crkvica svetog Josipa pripadaju Provinciji svetog Jeronima franjevaca konventualaca iz Zagreba koji su nastavili započeto djelo izgrađujući crkvu u teškim i mračnim vremenima. Narednih je godina bio upućen bezbrojan niz zamolbi za izgradnju crkve, ali su ih, nažalost, uvijek dočekala zatvorena vrata, nerazumijevanje, odbijanje, a vlasti su s vremenom bez okolišanja i oduzele veći dio crkvenog zemljišta predviđenog za gradnju svetišta. I napokon, nakon mnogo, mnogo godina napora, truda, žrtava, zamolbi i prošnji u siječnju 2001. godine započela je priprava za početak gradnje nove crkve svetog Josipa. No, ni ovo vrijeme nije bilo ni jednostavno ni lako, jer je trebalo dobiti  mnoštvo dokumenata, obaviti plaćanja te proći brojna birokratska odugovlačenja i prepreke. Sve je ipak privedeno kraju u svibnju 2003. godine kada je sva dokumentacija za početak gradnje napokon dobivena. Sve se to događalo neizravno pred treći pastoralni pohod Svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 8. lipnja 2003. godine. Sveti je Otac tom prigodom u Rijeci blagoslovio kamen temeljac za novu crkvu svetog Josipa i pastoralno središte u Puli.

Izgradnja nove crkve

Projekt crkve izradio je dipl. ing. arh. Eligio Legović iz Poreča, a izgradnja crkve povjerena je tvrtki „Goran Inženjering“ iz Poreča. Predviđeni rok gradnje bio je 1. rujna 2004. godine. Rušenje stare crkvice i župne kuće te priprema terena za novu gradnju započela je 3. rujna 2003. godine da bi se 21. rujna iste godine održala velika svečanost blagoslova gradilišta i postavljanja blagoslovljenog kamena temeljca. U okviru izgradnje crkve, župa svetog Pavla darovala je dva zvona koja su 3. rujna 2004. godine po prvi puta zazvonila s novog zvonika crkve svetog Josipa, ali su u tišini mirno čekala do dovršenja gradnje odnosno otvorenja i posvećenja crkve svetog Josipa, 14. studenoga 2004. godine u 15 sati. Dan 14. studenoga 2004.. godine uklesan je u kamenu ploču koja se nalazi na ulazu u crkvu. Tog se dana okupilo mnoštvo naroda, koje nije moglo ni stati u novoizgrađenu crkvu. Svečanost otvorenja i posvete crkve predvodio je mons. Ivan Milovan, tadašnji porečki i pulski biskup uz nadbiskupa splitsko-makarskog u miru, mons. Antu Jurića te preko 40 svećenika, a svečanosti je nazočilo mnoštvo redovnica kao i predstavnici civilnih, vojnih i redarstvenih snaga. Relikvije svetih Mavra i Eleuterija te blaženice Marije Propetog Isusa Petković postavljene su u podnožje oltara. Za prigodu posvete pjesnik Daniel Načinović napisao, a glazbenik Bruno Krajcar uglazbio pjesmu: „Josipu, presvetom zaručniku“. Nakon otvorenja crkve i pastoralnog središta u nove se prostorije 27. studenoga 2004. godine preselio i župnik.

Unutrašnjost crkve ovih je proteklih godina postepeno uređivana. Biskupija se pobrinula za namještaj župnog ureda i stana, a do Božića 2004. godine u crkvi su postavljene klupe i ispovjedaonice. Za prvu godišnjicu posvete crkve darovima vjernika kupljene su i postavljene te blagoslovljene postaje križnog puta. Na veliki željezni križ, na Veliku Gospu u kolovozu 2006. godine postavljen je i blagoslovljen korpus, a u narednim godinama kupljene su i orgulje. Crkva ima i vlastitu monografiju koja je bogata podatcima o nastanku, razvoju i stanju crkve sv. Josipa u Puli. Crkva se zimi grije te ima vlastito parkiralište.

U razdoblju od 1942. do danas, 16 je svećenika djelovalo u crkvi počevši od o. Lodovica Bradizze, zatim Josipa Vlahovića, Petra Jusa te drugih do vlč. Sergija Jelenića, vlč. Maksimilijana Buždona te sadašnjeg župnika vlč. Ivana Prodana.

Novu crkvu sv. Josipa, izgrađenu na mjestu stare, manje crkve, posvetio je 14. studenog 2004. tadašnji porečki i pulski biskup Ivan Milovan.