Max Josef Metzeger rođen je 3. veljače 1887. u Schopfheimu (Njemačka). Nakon završene srednje škole 1905. započinje studij teologije koji završava 1910. doktoratom. Zaređen je za prezbitera 5. srpnja 1911. u Schwarzwaldu, a s početkom Prvoga svjetskog rata javlja se za službu vojnoga kapelana, ali službu napušta 1915. zbog teške upale pluća s pleuritisom.

Iste godine preselio se u Graz (Austrija) kako bi preuzeo ulogu glavnog tajnika Kreuzbündnisa. Godine 1917. utemeljio je Weltfriedensbund vom Weißen Kreuz (FDK – Univerzalna mirovna liga Bijelog križa) i sastavlja “Međunarodni vjerski program za mir” koji je poslao papi Benediktu XV. Godine 1919. osnovao je Udrugu Missionsgesellschaft vom Weißen Kreuz s geslom: “Krist mora biti Kralj!”. Iste godine pokreće razne udruge s različitim svrhama, od promicanja mira do apstinencije od konzumacije alkohola.

Dana 28. travnja 1920. od vlade Donje Austrije primio je austrijsko državljanstvo. Na poziv zamjenika Treće Francuske Republike Marca Sangniera, promicatelja socijalnog katolicizma u Francuskoj, 1921. Max Josef Metzeger pozvan je da govori na Congrès Démocratique International pour la Paix u Parizu. Između 1917. i 1929. Metzger je govorio na 14 međunarodnih kongresa u ulozi defensor pacis. Godine 1927. sudjelovao je kao katolički promatrač na skupštini u Lausanni, preteči Svjetskom vijeću Crkava (WCC). Potaknut ustanovom svetkovine Presvetog Srca Isusova, promijenio je ime Udruge koju je osnovao, nazvavši je Christkönigsgesellschaft (Societas Christi Regis). Iste godine ponovno je pozvan u svoju biskupiju, a sjedište Udruge premješteno je u Meitingen, nedaleko od Augsburga. Godine 1939. osnovao je bratovštinu Una Sancta za molitvu i rad za jedinstvo kršćana. Dana 9. studenog odveden je u zatvor u Augsburgu, osumnjičen je za umiješanost u napad na Hitlera u Bürgerbräukelleru u Münchenu. Iz zatvora Metzger je pisao papi Piju XII. tražeći sazivanje ekumenskog sabora u Asizu.

Po izlasku iz zatvora 4. prosinca 1939. preselio se u kuću Societas Christi Regis u Berlinu, gdje je uz brigu o pastoralnoj djelatnosti napisao dva spisa protiv Hitlera. Dana 23. lipnja 1943. ponovno je uhićen i zatvoren u zatvoru Prinz-Albrecht-Strasse, a 11. rujna iste godine odveden je u zatvor Plötzensee u Berlinu. Dana 14. listopada 1943. osuđen je na smrt zbog “veleizdaje i pomaganja neprijatelju”.

Prebačen je u zatvor Brandenburg-Görden i pogubljen je na giljotini 17. travnja 1944. godine.

Uhićen je nakon što ga je prijavila žene kojoj je dao “Memorandum o miru i političkoj budućnosti Njemačke”.

Materijalno mučeništvo pokazalo je i svjedočanstvo krvnika primljeno preko zatvorskog kapelana.

Što se tiče formalnog mučeništva ex parte victimae, Metzeger je bio svjestan da bi ga zalaganje za mir i ekumenizam, kao i odbacivanje statuta Reicha u ime primata Krista, moglo stajati života. Izrazio je spremnost dati svoj život kao odgovor na Božju volju. Tijekom suđenja branio se pouzdanjem u Gospodina, čak i pred samo pogubljenje. Prihvaćanje mučeništva potvrđuje i svećenik Peter Buchholz koji ga je posjetio pet dana prije smrti.

U vezi s formalnim mučeništvom ex parte persecutoris, odium fidei može se smatrati prevladavajućim motivom barem što se tiče smrtne kazne. Metzger se bavio društvenim pitanjima i često je posjećivao političke krugove kao katolik i vođen etičko-vjerskim interesima. Kao čovjek od akcije, u ratnom kontekstu, propovijedao je mir i zajedništvo između katolika i protestanata utemeljeno na krštenju. Iako je njegova politička aktivnost mogla utjecati na njegovo uhićenje, tijekom suđenja postala je jasna odbojnost režima prema njegovoj vjeri. Sudac, nakon što mu je postavio pitanje o bratstvu Una Sancta, reagirao je na odgovor Maxa Josefa Metzegera da se nada “jednoj Kristovoj Crkvi” pokazujući jasan antikršćanski stav i suprotstavljajući se njegovoj vjeri u Reich.

Glas mučeništva prisutan je i danas, iako je pomiješana s glasom povezanim uz društvene i kulturne zasluge. Fama signorum je slaba.

Biskupijski istražni postupak odvijao se u ordinarijatu u Freiburgu (Njemačka) od 2006. do 2014. godine.

Pravomoćnost istrage: 18. svibnja 2015.

Sjednica Povijesnog povjerenstva održana je 15. siječnja 2019. s potvrdnim ishodom.

Posebno zasjedanje teoloških savjetnika održano je 21. siječnja 2021. s potvrdnim ishodom.

Redovno zasjedanje kardinala i biskupa od 12. ožujka 2024.: potvrdan ishod.

Tijekom rasprave, u kontekstu odium fidei, istaknuto je da je Max Josef Metzeger bio čovjek vjere. Polazeći od te stvarnosti razumijevao je svijet i crpio snagu da hrabro naviješta kršćansku poruku u izvanreligijskom kontekstu.

Beatifikacija svećenika Maxa Josefa Metzgera