Misnom slavlju prethodila je molitva pred kipom Krista Kralja i procesija oko župne crkve. Koncelebrirali su mjesni župnik don Neven Vuković, dekan Imotskog dekanata fra Zoran Kutleša, don Stipe Vuković, don Petar Čondić i nadbiskupov tajnik don Renato Pudar.

Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod vodstvom Josipe Juričić.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup Križić podsjetio je vjernike kako je svetkovinu Isusa Krista kralja svega stvorenja uveo papa Pio XI. 1925. godine. Ustvrdio je kako je izgradnja njhove župne crkve počela svega nekoliko godina poslije, čime je jedna od prvih u Hrvatskoj, ako ne i svijetu, posvećena Kristu Kralju.

Homiliju je započeo promišljanjem o trenutku iz evanđelja gdje Isus stoji pred Pilatom, rekavši kako bi tome ulomku bolje pristajao naslov Pilat pred Isusom.

U tom trenutku je Isus, iako okovan, slobodniji od Pilata koji nosi okove svojih interesa i slabosti. Isus, optužen da se pravi Bogom i kraljem, pokazuje mir i dostojanstvo, dok Pilat, svjestan da pred sobom ima nevina čovjeka, ostaje rob svojih vlastitih strahova i nesposobnosti da djeluje pravedno kako ne bi izgubio položaj. „Pilat Isusa ne vidi kao bilo kakvu prijetnju, ne vidi ga kao nekog revolucionara koji bi pravio nerede u Rimskom carstvu te je stoga sklon osloboditi Isusa“, apostrofirao je mons. Križić.

Jedan od daljnjih naglasaka propovijedi bio je o izborima s kojima se Pilat suočava, a koji odražavaju ljudski sukob između interesa i istine. Pilat je stavljen pred dilemu: birati između Isusa i naroda, Isusa i židovskih moćnika, Isusa i cara te između vlastitih interesa i onoga za što zna da je pravedno. Nadbiskup je istaknuo: „Njemu je najvažnije izvesti stvari tako da njemu osobno ne naškode, a sve drugo je nebitno.“

U tom trenutku, Pilat je, iz straha od vlastite političke propasti, odlučio ne zamjeriti se moćnicima, prepuštajući Isusa na smrt. Osim što je progovorio o Pilatovoj slabosti, nadbiskup je povukao paralelu s današnjim životom, gdje ljudi često biraju vlastite interese umjesto istine.

„To su naše izdaje koje nas duhovno unakazuju. To je put koji vodi u okove jer bez istine nema slobode“, opomenuo je mons. Križić. Naglasio je da su svi ljudi, u nekom trenutku života, pozvani na izbor između Isusa i svojih interesa, a s Isusom je uvijek tako da se on predstavlja kao alternativa nekomu ili nečemu s jedne strane, a s druge strane ne prihvaća konkurenciju i tada se povlači. „Nisu toliko opasni okovi u koje nas silom stave drugi, koliko oni okovi koje mi priskrbimo sami sebi svojim nedosljednim životom. (…) Osoba koja je okovana u svoj egoizam je uvijek sklona žrtvovati sve druge za bilo kakve svoje, pa i male, interese“, rekao je.

Nadalje, nadbiskup je istaknuo potrebu za unutarnjom slobodom koja dolazi od istine koja ozdravlja. Isus se u tom procesu pokazao kraljem jer vlada nad sobom: svakom svojom riječju i gestom, sve čini s puno dostojanstva.

Nadbiskup je propovijed priveo kraju poticajem vjernicima da rade na ovladavanju sobom koje nije pitanje karaktera, već askeze i duhovnoga napora. „Stoga nam je danas posebno moliti da nam Krist naš kralj pomogne da bolje vladamo nad sobom, nad našim željama, te vjernije živimo i svjedočimo njegovu istinu (…) u ovom svijetu koji nameće svoje istine koje ne oslobađaju nego zarobljuju i razaraju“, zaključio je nadbiskup.

Na kraju euharistijskoga slavlja prisutnima se obratio mjesni župnik don Neven Vuković. U ime župljana, nadbiskupu je potom udijeljen poklon. Nadbiskup je zahvalio okupljenima na sudjelovanju u misnom slavlju i rekao da mu je drago što je mogao boraviti u njihovom kraju. Naposljetku je zahvalio i na primljenim darovima te izrazio radost što je vjera u tom kraju živa. Poželio je da se sve više naroda vrati u seoska mjesta, a onda je na sve obitelji imotskoga kraja zazvao Božji blagoslov, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.