Zavodska zajednica predvođena rektorom Markom Đurinom u popodnevnim se satima uputila prema crkvi „Il Gesù“. Pred crkvom zavodsku je zajednicu dočekao skolastik Družbe Isusove Tomislav Barun. Barun je zavodskoj zajednici predstavio crkvu „Il Gesù“, povijest Družbe Isusove i povijest osnivača – sv. Ignacija Loyolskog, čiji se grob nalazi u crkvi „Il Gesù“. Članovi Zavoda imali su prilike vidjeti i sobe u kojima je boravio sv. Ignacije Loyola.

Nakon razgledavanja, uslijedio je nagovor duhovnika Zavoda p. Alana Modrića, SI u kapeli Međunarodnog zavoda „Il Gesù“. Duhovnik Modrić svoj nagovor naslovljen „Ljubavlju Božanskog Srca ususret Božanskom Djetetu“ započeo je odlomkom iz Poslanice Kološanima (3,12-17). Istaknuo je kako se u tome tekstu na tri mjesta spominje srce, koja ukazuju na tri značajke Božanskoga Srca: milosrđe, mir i zahvala, koje bi svako ljudsko srce trebalo usvojiti.

U svjetlu Božića, svetkovine koja pokazuj ljubav Presvetog Srca Isusova, potrebno je sagledati životne navike i užurbanost i, ako ništa drugo, zastati, te osvijestiti si važnost srca, ne toliko u fizičkom, koliko u duhovnom smislu.

U promišljanju o Presvetom Srcu Isusovu ne bi se trebalo zaobići Blaženu Djevicu Mariju i njezino srce, srce koje je u sebi živjelo Božju ljubav. U svome srcu Marija je čuvala i prebirala mnoga iskustva iz svojega života. „Potreba da se prebire po uspomenama i iskustvima, i da ih se razmatra u miru kada se najbolje može doći do spoznaje prave istine našega života duboko je ucijepljena u ljudsko biće i nije svojstvena samo za religioznu čovjekovu dimenziju nego za čovjeka općenito, makar on bio i ateist ili agnostik. A mi kršćani imamo mnoga i jaka sredstva za ‘prebiranje i čuvanje uspomena u srcu’: osobna molitva, razmatranje Svetog pisma, ispit savjesti…“, rekao je.

Pored srca koje promišlja, Bezgrešno Srce Marijino jest i ono srce koje može podnijeti velike patnje i muke. Njezino srce ispunjeno ljubavlju pomoglo joj je da preživi najteže trenutke u svojemu životu bez da se okrene od Boga. Duhovnik je preporučio okupljene Bezgrešnom Srcu Marijinu da im isprosi snage kako bi i oni mogli podnijeti teške trenutke u službi Božjem narodu i u svojim životima.

Duhovnik se osvrnuo i na stalnu Isusovu potragu za ljudima. „Kada nam se čini da nas svi zapostavljaju, da nikoga ne zanima ono što nam se događa, da nikome nismo važni, On svu svoju pažnju usmjerava na svakoga od nas, njegov brižni pogled nas nikada ne ostavlja same, a posebice ne u najtežim životnim trenucima i krizama. I baš zato što s brižnom pažnjom promatra naše živote, sposoban je prepoznati i pohvaliti svaku našu dobru nakanu i dobro djelo koje počinimo. Štoviše, on je u tolikoj mjeri pozoran na sve što se događa u našoj osobnoj povijesti da se raduje i divi svemu dobrome u nama, koliko se to možda činilo nama ili drugima neznatnim“, kazao je.

Istaknuo je kako su svi okupljeni izabranici Božji koje je Isus prvi uzljubio i podario svoje Srce, dok ljudska srca još uvijek trebaju proći određeni put da bi bila poput njegovog. Došašće, ali i Jubilarna 2025. godina, mogu poslužiti kao trenutak povratka Presvetom Srcu Isusovu. „Koliko u vlastitoj kući naše srce bude postajalo slično Božjem Srcu, u tolikoj mjeri će i svaki naš drugi rad, služba i posao biti sredstvo s kojim će slava Presvetog Srca svijetliti među našim suvremenicima koji su uvelike izgubili bilo kakvo shvaćanje i svijest o tome nepresušnom izvoru ljubavi i milosti“, istaknuo je p. Modrić na kraju svojega nagovora.

Nedugo nakon nagovora uslijedila je misa koju je predvodio rektor Marko Đurin, a propovijedao p. Alan Modrić. U svojoj homiliji duhovnik Modrić osvrnuo se na čitanja od prve nedjelje došašća. Strah i tjeskoba o kojima se govori u evanđelju mogu negativno i pozitivno utjecati na kvalitetu života. Jedna „zdrava“ mjera straha i zabrinutosti dobra je jer potiče osobu da svojim obvezama ne pristupa olako, rekao je. I dok se jedne strane treba izbjeći olako pristupanje obvezama, s druge strane treba se čuvati brige za svakodnevnicu u kojoj se ne računa na Boga. Potrebno je dati sve od sebe, ali uvijek oslanjajući se na Božju providnost, napomenuo je.

Svoju homiliju duhovnik je završio kazavši okupljenima da dopuste Gospodinu odgojiti njihovo srce kako bi o njegovom drugom dolasku bila sveta, izvijestio je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima.