Misno slavlje predvodio je vikar za kler Riječke nadbiskupije vlč. Vjekoslav Đapić u zajedništvu sa župnikom vlč. Markom Pavlinovićem, župnikom Župe sv. Ane s Gornje Vežice vlč. Nikicom Jurićem i župnik Župe sv. Jurja na Trsatu fra Petrom Cvekanom. U uvodnom dijelu misnog slavlja, don Vjekoslav je pozdravio vjernike i suslavitelje. „Zahvalni smo što možemo ovdje iskazati pobožnost prema Isusu i Mariji, slaviti Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije. Molimo da nam ova sveta euharistija donese obilat plod u našim srcima i životima. Neka nam ova sveta euharistija bude poticaj za dobre odluke u našem životu, pobudi u nama još veći žar prema Trojedinom živome Bogu koji nam je darovao ovaj divan dar euharistije, a naša Gospa neka nas pouči kako ljubiti Isusa na sveti način, kako ga ona ljubi. Sjetimo se da smo hram živoga Boga, a u ovoj se župnoj crkvi po milosti sakramenta krštenja rađamo za novi život“, istaknuo je.

U propovijedi je vlč. Đapić govorio o važnosti euharistije. „Izvor i vrhunac našeg kršćanskog života se krije u presvetoj euharistiji. Na srcu mi je da vam kažem neke poticaje o njoj. Srce našeg života je euharistija, naš duhovni život, naš svagdašnji život, svi naši odnosi prema ljudima koji su povezani s nama, kvaliteta tih odnosa ovisi upravo o našem odnosu prema euharistiji. Jako je važno slaviti euharistiju plodno“, dodao je.

Nadalje se osvrnuo na važnost stava srca prema euharistiji. „Da bi euharistija bila plodna potrebno je dolaziti redovito na misu, to je temelj našeg kršćanskog plodnog života. Primati svetu euharistiju plodno – da ona donese u našim srcima obilati plod – znači biti svjestan da je Isus stvarno nazočan u svakom djeliću posvećene svete hostije. Svakodnevno se mogu hraniti božanskom hranom za duh i dušu. Bog nam je pripremio hranu po ustanovljenju euharistije, anticipiranu kalvarijskom žrtvom, i time nam je pripremio posvećenje i sjedinjenje s Bogom. Tako moja grešna duša može biti jedno s Bogom. Sad vidimo kolika je neizmjerna šteta kad propustimo svetu misu- čovjek sam sebe lišava Boga. Jer Bog se učinio toliko poniznim i malenim da može ući u naše srce. Ako želimo biti Božji ljudi, da Božja ljubav gori u nama kako je gorjela u svecima, onda je neizmjerno važno da ovaj sakrament bolje upoznamo“, istaknuo je.

Potrebno je, dodao je, ispitati savjest ima li neka prepreka da se na misi u vjerniku razvije silinu Božje ljubavi. „Jako je važno ne samo dolaziti na misu, nego se i brižljivo pripremati, pogotovo mi, svećenici. Potrebno je propitati se u savjesti da se ne pričešćujem a da je na mom srcu neki smrtni grijeh, da ne primam Isusa svetogrdno. Koliko god bilo teško za reći, to traži od nas suradnju, da se ne pričešćujemo svetogrdno već tražimo Božjeg Duha, da nas u tom smjeru Božje svjetlo protka i prožme. Ne smijemo primati ni euharistiju ravnodušno, bez susreta sa Isusom Kristom, živim Bogom. Da sam došao ‘kao led’, hladan i da nisam dopustio da Bog uđe ‘pod moj krov’. Još je jedan važan detalj: ne pričešćuj se ako nisi kome oprostio. Ako ne možeš kome oprostiti, nađi milost od Boga da oprostiš. Ako imaš želju i volju oprostiti, pričesti se, ali moli da ti Bog da snage kome potpuno oprostiti. Valja pripaziti i na jezik: ne možemo se pričešćivati a da nam je jezik kao najveći otrov. On otkriva što nam je sadržano u srcu. Sveti župnik Arški kaže: ‘Ako hoćeš upoznati srce nekoga čovjeka, pažljivo slušaj što govori o drugomu.’ Ne mogu primati živoga Boga a da mi je jezik pun trnja prema drugome čovjeku. Ne samo onima koji su nam bliski, nego i papi, prema Crkvi, svim bližnjima. Neće milost ući u posudu u kojoj je otrov.“ Skrenuvši pažnju na adventsko vrijeme u kojem se nalazimo, don Vjekoslav Đapić je nastavio: „Ovo vrijeme adventa je izvrsna prilika da tražimo i nađemo, kucamo i da nam se otvori da se naše srce pročisti“, rekao je propovjednik.

Spomenuo je i iskustva euharistije iz života svetaca, kao nadahnuće pravoga stava prema euharistiji. „Blaženi Carlo Acutis je sa sedam godina života razumio euharistiju. Biskup njegove mjesne crkve mu je dopustio da se pričesti sa sedam godina jer se prosudilo da je taj dječak zreo za svoju dob, znajući razliku između svete pričesti i običnog kruha. Vidjeli su se i plodovi pričesti u njegovom životu. Nama to danas i govori Gospodin: kad god možemo da s ljubavlju i ponizno primamo svetu pričest. Padre Pio je pak govorio svojim duhovnim sinovima i kćerima kako je za njega najvažnija misa, sve što mu se događalo, trpljenja i križevi bilo je priprema za svetu misu. Tako je savjetovao i njima. Rekao im je da ‘sa prezirom gledaju na sve sumnje koje im se pojavljuju s obzirom na to’. Sveta Faustina je imala ovu situaciju: pojavila joj se određena sumnja u vezi primanja svete pričesti pa je propustila primiti ju. Vrlo je trpjela od gorčine zbog toga. Kasnije u viđenju joj je Isus rekao da ne propušta svetu pričest osim ako zna da je teško sagriješila. Rekao je: ‘Tvoje sumnje i mali grijesi nestaju u vatri moje ljubavi kao slama kad se baci veliku vatru. Jako me ožalošćuješ kad me propustiš primiti u svetoj pričesti“, nagalsio je. „Zajedno sa Marijom izmolimo taj dar da još više volimo Isusa. Da s većom ljubavlju i poniznošću primamo svetu euharistiju, da zahvaljujemo Isusu na njegovoj prisutnosti u svim područjima mojega života“, zaključio je vlč. Đapić.

Na kraju euharistijskog slavlja, župnik Pavlinović uputio zahvale nazočnima, započevši ih molitvom za preminulog prvog župnika Župe sv. Terezije od Djeteta Isusa VLČ. Adama Muchtina i sve preminule svećenike koji su svoju službu obavljali u toj župnoj crkvi. „Zahvaljujem svima koji su darovali vrijeme za našu župnu zajednicu, svim župljanima u ovih proteklih osamdeset godina, a onih preminulih sjetimo se u molitvama. Danas obilježavamo i deset godina od osnutka kapele euharistijskog klanjanja. Ta je kapela velika milost svim vjernicima, nadamo se da će trajati. Potičimo i druge da se uključe u klanjanje. Zahvaljujem i vama koji redovito ondje dolazite, molite ondje za Crkvu i obraćenje svih. Zahvaljujem se i sestri Mirjam Radošević koja koordinira klanjatelje godinama“, istaknuo je te uručio s. Mirjam poklon u znak zahvalnosti oko njezinih nastojanja održavanja kapele klanjanja. Nakon mise uslijedila je procesija vjernika sa svijećama, dok su četvorica mladića iz Župe nosila Gospin kip oko crkve uz pjesmu, objavljeno je na mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije.