U homiliji biskup je istaknuo kako je ovo već druga nedjelja došašća te kako je dolazak Gospodnji sve bliži. „On je došao već prije 2024 godine, ali on će i ponovno doći te mi iščekujemo taj njegov drugi dolazak. Između tog prvog i drugog dolaska imamo zapravo neprestani Kristov dolazak u otajstvu, u znakovima, u našem susretu sa svetim sakramentima, gdje nas on, koji nas jača, susreće u misi riječju i euharistijskom gozbom. To iščekivanje i nada temeljno je raspoloženje došašća. Čemu se čovjekovo srce nada, što želi, o čemu sanja? Naša kršćanska nada je u Kristu. On je naša nada, on nam dolazi da nas ispuni radošću i donese spasenje. Također, u ovom vremenu došašća, uz Majku Božju Mariju koja nosi Isusa da ga rodi u Betlehemu, imamo i druge svece koji nas govoreći pripremaju za taj događaj. Tako smo ovaj tjedan slavili Barbaru, sv. Nikolu biskupa… Na neki način i to je priprava za proslavu najvećeg dara kojega smo mi ljudi primili, a to je dolazak Sina Božjega“, protumačio je mons. Košić.

U nastavku biskup je rekao kako pročitana Riječ Božja, osim o Isusu i Mariji, govori i o sv. Ivanu Krstitelju. „Čuli smo kako je on pozivao da se svi pripreme na dolazak Mesije Spasitelja. Njemu, koji je živio u pustinji, dolazili su ljudi pitajući ga što trebaju učiniti da bi se pripremili za dolazak Mesije. On je na to govorio neka se pripremi put Gospodinu tako da se brda izravnaju, doline podignu i što je krivudavo izravna. Evo, to je zapravo citat iz proroka Izaije, ali i iz Knjige proroka Baruha, koje smo čuli u prvom čitanju, a koji također poziva da se doline ispune, poravna zemlja, da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. A kako mi možemo poslušati sv. Ivana Krstitelja da bismo bili spremni, da nam ne dođe dan Gospodnji, a da ne budemo pripravni za njegov dolazak? Pitanje je to srca. Treba prije svega pripremati svoje srce. Sjećam se jednog filma o našem Marku Polu. Kako je njegov otac također bio moreplovac, a majka ga je čekala ne znajući kad će doći, svaku bi večer stavila svijeću u prozor da gori kada otac dođe, kako bi znao da ga obitelj čeka. A što mi činimo da Isusu pokažemo da ga radosno čekamo? To je prije svega napuštanje grijeha, vježbanje u dobrim djelima, ono što mi zovemo u sakramentalnom životu pomirenje ili sveta ispovijed. Tu se čovjek čisti u svojoj nakani, u svojoj skrušenosti i poniznosti, priznajući svoje grijehe, da bi primio Božju milost i da može ići čista srca u susret Gospodinu“, pojasnio je mons. Košić.

Na kraju biskup je čestitao obitelji Bošković na krštenju petog djeteta. „Krštenjem se započinje kršćanski život. To je prvi sakrament koji se u starini nazivao sakrament vrata. Dakle, kada se uđe u crkvu, mora se proći kroz vrata. To je prvo što čeka čovjeka koji želi biti kršćanin. Ali od vrata do oltara ima puno prostora. Treba napredovati. Dakle, ne ostati samo sjediti na vratima, nego ići dalje, bliže euharistiji, tu gdje je stol Gospodnji. Treba blagovati Tijelo Kristovo – to je prva pričest. Treba se čistiti – to je sveta ispovijed, a treba i primiti pomazanje ili potvrdu te tako napredovati u svetim sakramentima na putu kršćanskog života. Dragi roditelji i kumovi, vi ćete svoje dijete odgajati u vjeri. Ono započinje svoj kršćanski život, postaje dijete Božje, član Crkve i učenik Isusa Krista. O vama ovisi da se taj početak pretvori u nastavak i da ne bude samo danas“, zaključio je biskup.

Na kraju slavlja obitelji je čestitao i župnik Štingl, a biskup je roditeljima uručio prigodne darove biskupije. Nakon mise, ispred župne crkve, simbolički je zapaljena druga adventska svijeća, a zapalio ju je Jakov Jalšić.