Nakon uvodnih riječi domaćina Ivice Vuletića, susret je otvorila predsjednica UKI-ja Ružica Pšihistal prenijevši pozdrave predsjednika osječkog Ogranka Matice hrvatske Ivana Trojana i  pozdravivši autoricu i ugledne predstavljače: znanstvenicu informacijskih znanosti i urednicu knjige objavljene u izdanju nakladničke kuće Ljevak Nives Tomašević, akademkinju Helenu Sablić Tomić i prvaka drame osječkog HNK-a i redovitog profesora na Akademiji za umjetnost i kulturu Vjekoslava Jankovića.

O nastanku knjige od autoričinih prvih zapisa do konačne koncepcije knjige govorila je urednica, istaknuvši posebno akribična nastojanja autorice u označavanju šokačkih naglasaka u riječima koje pripadaju tradicijskom leksiku i brižnom opremanju knjige obiteljskim fotografijama i izvadcima iz dosjea Udbe koja je pratila i Dubravku Oraić i Tolić i njezina supruga Benjamina Tolića kao „narodne neprijatelje“ od Hrvatskoga proljeća sve do nastanka samostalne Hrvatske.

Helena Sablić Tomić iznijela je niz pojedinosti o sadržaju i strukturi knjige ocijenivši ju kao posve inovativan primjer memoarsko-autobiografskog žanra u kojemu se autobiografsko autoričino pamćenje obiteljske svakodnevice iznosi kroz vizuru njezina pokojnoga supruga uz široku memoarsku kroniku Slavonije i Hrvatske u vrijeme sudbonosnih bitki za samosvojnost hrvatskoga jezika: „Knjiga je istodobno i posveta njihovoj ljubavi i vrijedan historiografski izvor s vjerodostojnim političkim i kulturnim činjenicama od druge polovice dvadesetog stoljeća do danas. „Što ostaje poslije kraja života, kada se svjetla pozornice ovoga svijeta  ugase“, pitala je Pšihistal i nastavila: „Ostaje riječ, pripovijest o životu ispunjenom smislom koji se ostvaruje samo kao put samotranscendiranja ili nadilaženja sebe u radikalnoj i ustrajnoj vjernosti u ljubavi.“

„Transcendentali kao što su ljubav, prijateljstvo, pripadnost, tradicija, domoljublje i vjernost spojili su živote Dubravke i Benjamina u nerazdvojivu dvojinu u kojoj su sačuvane razlike između dvaju posebnih osobnih identiteta. Neminovan kraj naših vremenitih života nije odlazak u ništavilo i Benjamin, koji se cijeloga života nije rastavljao od Biblije kao jedine i jedinstvene knjige nad knjigama, znao je da će kraj – kada jednom dođe – biti prijelaz u novi početak. Ljubav i smrt jedini su ravnopravni takmaci ili suparnički antagonisti u konačnom boju jer je pred smrću sve drugo inferiorno i nije vrijedno spomena“, kazala je Pšihistal, sjetivši se stiha „Ljubav je jaka kao smrt“ iz „Pjesme nad pjesmama“. „Sve drugo smrt može uništiti osim ljubavi kao saveza koji smrt ne može razvezati“, dodala je.

Vjekoslav Janković interpretirao je odabrane dijelove knjige.