Preč. Jakovljević je izrekao prigodnu homiliju. U duhu svetkovine Bogojavljenja, preč. Jakovljević posvijestio je kako „biti obasjan svjetlom znači ustati, krenuti u novi život i znači odvojiti se od tame koja nas čini statičnima“. Stoga, nastavio je „ovaj nas blagdan poziva da i mi slijedimo Božju zvijezdu“.

Mudraci su znali raspoznavati zvijezde i kad su ugledali zvijezdu novorođenog Kralja, dolaze u Jeruzalem, u središte duhovne i političke moći, da se raspitaju gdje se treba roditi taj novorođeni kralj. „Mudrost mudraca je u tome što su znali tražiti Boga“, istaknuo je preč. Jakovljević te uputio i na druge figure koje spominje evanđelist Matej. „Tu su jeruzalemska hramska elita, svećenici, pismoznanci koji upućuju mudrace i Heroda gdje se treba roditi Mesija, međutim oni ostaju statični. Ne pridaju tome neko važno značenje, a zapravo trebali su biti prvi koji će krenuti. Sve govore, ali ništa ne čine. Ostaju statični u svojoj vjeri, u svome postojanju“, pojasnio je.

Nadalje govoreći o Mesijanskoj zvijezdi preč. Jakovljević istaknuo je kako ona „ne rasvjetljuje samo povijest izabranog izraelskog naroda, nego povijest svih naroda. Ta zvijezda okuplja sve narode u ljubavi i iskrenom traženju. Mudraci tragaju za zvijezdom i žele joj se pokloniti. Međutim, uvijek ima Heroda koji svaku novost vidi kao vlastitu ugrozu“.

Upućujući na činjenicu kako su mudraci, nakon poklona Djetetu Isusu, upućeni u snu na povratak u svoje zemlje krenuli drugim putem, preč. Jakovljević istaknuo je kako je „to poruka i nama da se nakon naših susreta s Isusom, kao što je ovaj današnji, ovo euharistijsko slavlje, ne vraćamo ‘svome Herodu’ koji u nama polako ubija ono božansko i stavlja nas u tamu. Svaki susret s Isusom u Riječi i pričesti poziva nas da idemo novim putem u svoje obitelji: putem ljubavi, milosrđa, praštanja pa i nošenja križa. I mi se kao i mudraci nakon susreta s Isusom nalazimo na raskrižju. No, pitanje je hoćemo li ići putem vjere ili nevjere, dobra ili zla, oprosta ili stanja grijeha“, jer, nastavio je preč Jakovljević, „poput mudraca možemo slijediti zvijezdu koja nas dovodi do preporođenja i otkupljenja, ali možemo slijediti i Heroda. To je put nevjere, nepovjerenja i traženja razloga zašto u drugom ne vidjeti sliku djeteta Božjeg. Ta naša unutarnja zvijezda je zvijezda vlasti i moći, koja u drugom vidi neprijatelja iz čega se rađa potreba za nasiljem koje nas dovodi do samouništenja, jer Herod je slika svake vlasti i moći koja u drugome, koji je drugačiji i različit, vidi neprijatelja“.

U tom je kontekstu posvijestio kako se Crkva kroz povijest svoga postojanja stalno susreće „s Herodovim sljedbenicima koji u kršćanima vide opasnost i nastoje spriječiti življenje kršćanske vjere. Kršćani i danas trpe progone zbog svoje vjere i danas je progonjena kršćanska vjera, pa čak i u Europi. Nemojmo se mi, kršćani, svojim svakodnevnim životom pridružiti progonu i oduzimanju ljudskoga dostojanstva našim bližnjima, pa ni Herodovcima. Mi smo pozvani čuvati dostojanstvo jedni drugih, ne biti suci jedni drugima, nego navjestitelji Božje ljubavi i milosrđa“.

Na kraju homilije preč. Jakovljević je pozvao vjernike da budu ljudi nade, glasnici mira i nositelji ljubavi u ovaj svijet, potaknuvši: „Molimo danas da i mi slijedimo Gospodinovu zvijezdu koja u nama ruši sve zidove nepovjerenja i vraća nam ono krsno dostojanstvo, a to je dostojanstvo da smo svi braća i sestre u Isusu Kristu. Budimo nositelji svjetla u mračne strane ljudske povijesti i svojom vjerom i kršćanskim životom budimo Kristovo svjetlo koje osvjetljava put svim ljudima.“

Na kraju mise preč. Jakovljević je, kako je to uobičajeno, iznio statistiku sakramenata u župi za proteklu godinu. Bilo je sveukupno 53 krštenja, od čega 13 iz Fažane, a ostali iz drugih krajeva, 33 sprovoda, 18 vjenčanja, od čega 6 iz te župe te 12 iz drugih krajeva. Zahvalio je svim donatorima, napose obitelji Cuccurin na novim vratima crkve s brončanim odljevima biblijskih scena koji će ovih dana biti postavljeni i s unutarnje strane. Podsjetio je i na druge radove kroz protekli period, od čega su najvažniji bili uređenje zvonika te osvjetljenje zvonika i župne crkve izvana, za što je zahvalio svim župljanima, Općini Fažana i mjesnoj Turističkoj zajednici. Zaključio je poželjevši svima „da budu mudri poput mudraca“.