Na početku duhovne obnove, prisutni su izmolili Večernju molitvu koju su predvodile sestre karmelićanke Hrvatske provincije božanskog Srca Isusova.

Uslijedilo je razmatranje o. Daria Tokića koji je govorio o Askezi Malog puta svete Male Terezije budući da se ove godine proslavlja 100. obljetnica njezine kanonizacije.

„Terezijina askeza je kreativna i uglavnom proizlazi iz spontanosti ljubavi. Radi se o takozvanoj askezi ‘malih stvari’, koju je Terezija prakticirala u svakodnevnom životu u samostanu, izvan zajedničkih čina. Na početku je odnos s Bogom, poput odnosa djeteta koje s povjerenjem gleda u Oca. Vježbati i očuvati ovaj jednostavni unutarnji pogled je najvažnija vježba. Tek iz toga slijede, moglo bi se reći, pojedinačne asketske vježbe kao odgovor na doživljenu – odnosno vjerovanu – dobrotu Božju“, kazao je Tokić.

Fra Tokić je na temelju Terezijinih citata objasnio pretpostavke za ispravno shvaćanje Terezijine askeze, a to su: pouzdanje u Boga, želja biti svetom, svakodnevno odricanje i vježbanje u svakodnevnoj ljubavi.

Potom je naveo deset primjera Terezijinih asketskih vježbi s evanđeoskim utemeljenjem: prikazati svakodnevne nevolje kao žrtvu Bogu; odricati se vlastite volje i u malim stvarima; biti ljubazan prema onima koji su nam teški; skriveno služiti drugima; strpljivo podnositi kritike i poniženja; male stvari činiti iz ljubavi prema Bogu; svjesno živjeti sadašnji trenutak; prihvaćati svoje slabosti i nesavršenosti; moliti s jednostavnošću i pouzdanjem, te radovati se i malim stvarima.

Primjeri Terezijinih asketskih vježbi poslužile su prisutnim redovnicama, redovnicima i osobama posvećenima Bogu za ispit savjesti i ispovijed koja je uslijedila.