Preuzvišena braćo u biskupstvu, poštovani predstavnici javnoga i kulturnoga života, dragi svećenici, redovnici i redovnice, cijenjeni autori i suradnici, draga braćo i sestre!

Od srca vas sve pozdravljam i zahvaljujem vam što ste se okupili na predstavljanju monografije 1100 godina od splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga Kraljevstva. Spomen na nacionalna jubilejska događanja Svete godine 2025. Ovo je djelo trajno svjedočanstvo o milosnoj 2025. godini, u kojoj je naš narod, zajedno sa sveopćom Crkvom, slavio Svetu godinu nade i zahvalno se spominjao početaka svojega Kraljevstva.

Prije jedanaest stoljeća u Splitu su održani crkveni sabori, a u pismu pape Ivana X. Tomislav se prvi put spominje kao kralj Hrvata. Od svojih početaka hrvatska je državnost bila tijesno povezana s kršćanskom vjerom, a hrvatski je narod svoje mjesto među europskim narodima gradio u zajedništvu s Petrovim nasljednikom. Naši su vladari u poveljama zazivali Kristovo ime, a naše su majke na čelima svoje djece činile znak križa. Tako je vjera prožimala i javni život naroda i skrovitost obiteljskoga doma. Na tim je temeljima rasla baština koja nas i danas povezuje i obvezuje.

Prošle smo godine tu baštinu iznova otkrivali i na različite načine svjedočili da ona nije samo spomen na prošlost, nego i nadahnuće za sadašnjost. Na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 27. lipnja, posvetili smo hrvatski narod i domovinu Božanskomu Srcu Isusovu. U Tomislavgradu smo 5. srpnja slavili misu zahvalnicu u povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. U Splitu su znanstvenici iz Hrvatske i svijeta na međunarodnome simpoziju rasvijetlili početke Hrvatskoga Kraljevstva i značenje splitskih crkvenih sabora. Izložbe su predstavile bogatstvo naše rane crkvene baštine, a mladi su na Vjeronaučnoj olimpijadi upoznavali kralja Tomislava i povijesno nasljeđe njegova doba. Diljem domovine i izvan nje, u župama, muzejima, knjižnicama i koncertnim dvoranama, povijest nam je postala bliža, a svijest o odgovornosti za primljenu baštinu snažnija.

Vrhunac jubilejske godine bilo je nacionalno hodočašće u Rim. Desetak tisuća hrvatskih hodočasnika, predvođenih svojim biskupima i svećenicima, prošlo je kroz Sveta vrata, molilo na grobovima apostolskih prvaka i susrelo Svetoga Oca, papu Lava XIV. Vjerska i nacionalna obilježja, praćena zajedničkom pjesmom, bila su vidljiv izraz onoga što smo nosili u srcu: zahvalnosti za dar vjere i želje da i nakon jedanaest stoljeća ostanemo vjerni Kristu, njegovoj Crkvi i Petrovu nasljedniku.

Ti su susreti bili snažni i dirljivi. No i najdragocjenija iskustva s vremenom mogu izblijedjeti ako ih ne sačuvamo i ne prenesemo drugima. Upravo je zato ova monografija važna. Ona čuva sjećanje, ali nas ujedno potiče da razumijemo što nam je povjereno i što smo pozvani predati budućim naraštajima. Nije namijenjena samo nama koji smo sudjelovali u jubilejskim događajima, nego i onima koji dolaze poslije nas, kako bi znali kojim su putem išli njihovi očevi i majke te iz njihove vjere crpili snagu za vlastiti život.

Tu odgovornost za primljenu vjeru i njezino prenošenje budućim naraštajima osobito nam približava primjer blaženoga Alojzija Stepinca, promicatelja velikih hrvatskih jubilejskih proslava. Njegovo nam svjedočanstvo trajno doziva u svijest da se vjernost ne dokazuje samo riječima, nego ponajprije životom: postojanošću u kušnjama, ljubavlju prema Crkvi i narodu te spremnošću da se istina i dostojanstvo svakoga čovjeka brane i onda kada to zahtijeva žrtvu.

Dopustite mi stoga izraziti iskrenu zahvalnost svima koji su organizacijom raznih događanja uveličali obilježavanje jubilejske proslave čija je kruna nastanak ove knjige. Zahvaljujem autorima, urednicima i svim suradnicima koji su u nju uložili svoje znanje, rad i strpljenje. Hvala i svima čija imena možda nisu zapisana u impresumu, ali su svojom tihom i nesebičnom pomoći utkali dio sebe u ovo zajedničko djelo.

Neka nas ova monografija podsjeća na korijene iz kojih smo izrasli i na odgovornost koju nosimo za budućnost. Neka nam pomogne da primljenu baštinu čuvamo i da je živimo, kako bismo je budućim naraštajima predali obogaćenu vlastitim svjedočanstvom vjere, nade i ljubavi.

Neka nas na tome putu prati zagovor Blažene Djevice Marije, Kraljice Hrvata, blaženoga Alojzija i svih hrvatskih svetaca i blaženika. Božji blagoslov neka počiva nad našim narodom i domovinom, danas i u stoljećima koja dolaze.

Hvala vam na pozornosti!