Knjigu su predstavili prof. dr. Josip Šimunović i sâm autor. „Ovom se knjigom“, istaknuo je prof. Šimunović, „mons. Juraj Batelja, slaveći pedesetu obljetnicu svećeničkog ređenja, radosno prisjeća događaja i ljudi utkanih u njegovu svećeničku radost i svećeničko služenje. I upravo to može se osjetiti u svakom retku knjige ispisane na 256 stranica sa 148 bilješki. Na tim je stranicama Bratska riječ bratu misniku – zlatomisniku kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog u miru, zatim Uvodne misli, te dva velika poglavlja: Na stazama zemaljskog života i Misli o svećeništvu, Zaključak, Kratice, Izvori i literatura te Sažetak na engleskom jeziku.“

Govoreći o prvom poglavlju knjige pod naslovom Na stazama zemaljskog života, dr. Šimunović istaknuo je da se u njoj „u kratkim crticama predstavlja, na malo više od stotinjak stranica, život, lik i djelo mons. Jurja Batelje. Prikaz je to života i djelovanja potkrijepljen vlastitim svjedočanstvima. Dakle, u prvom poglavlju knjige možemo doznati o slavljenikovu rodnom kraju, o župi Slavetić i župnoj crkvi sv. Antuna, selu Rastoki u župi Slavetić, kapelici Majke Božje Kraljice Mira i kipu bl. Alojzija Stepinca, slavljenikovoj obitelji te o putu njegova školovanja i pripremanja za svećeništvo. Predstavljene su i službe koje je mons. Batelja obnašao i koje još uvijek marljivo obnaša.“

Prof. Šimunović istaknuo je i kako je „drugi dio knjige posvećen Mislima o svećeništvu. Polazeći od činjenice „da je ova knjiga draga uspomena na Jubilejsku svetu godinu, na 95. obljetnicu svećeništva bl. Alojzija Stepinca (1930.) i 80. obljetnicu svećeničkog ređenja Sluge Božjega Franje Kuharića (1945.)“, zaključio je da je „prikladno da knjiga sadržava poglavlje s mislima o svećeništvu“. Naime, autor je čitateljima podario „odabrane tekstove o svećeništvu u određenom vremenskom razdoblju, od pape Pija XII. do Lava XIV. Poglavlje čine i tekstovi Časnog Sluge Božjega Josipa Langa, blaženoga Alojzija Stepinca, misli kardinala Franje Šepera, Sluge Božjega Franje Kuharića, kardinala i zagrebačkog nadbiskupa u miru Josipa Bozanića kao i sadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše. Lijepo je pročitati poetske tekstove svećenika i mučenika za vjeru Matije Paljuga, propovijed preč. Dragutina Španića na Mladoj misi vlč. Jurja Batelje u Slavetiću 13. srpnja 1975., propovijed mons. Jurja Batelje na Mladoj misi vlč. Hrvoja Damiša te propovijed koja će biti izrečena na proslavi zlatne mise mons. Jurja Batelje u Rastokima, 13. srpnja 2025. Drugo poglavlje pak može poslužiti i kao dobar temelj za molitvu i razmišljanje o svećeništvu danas te mjestu svećenika u današnjem vremenu i svijetu. Trajno molimo da dobri Bog ne ostavi svoje vjernike bez dobrih i požrtvovnih svećenika, a ni svoje svećenike bez vjernoga naroda.“

Zlatomisnik i autor knjige dr. Batelja istaknuo je kako je ovom knjigom želio pridonijeti boljem poznavanju svećeničke službe, njezine osobitosti u suvremenom i materijalizmom zaraženom svijetu. Iz iskustva sjemenišnog odgoja u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević“ u Zadru te Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati u Zagrebu autor je aktualizirao potrebu osobite priprave za svećeništvo i svrhovitost mladenačkog opredjeljenja za nj. Predstavljanje svoje knjige mons. Batelja zaključio je riječima:

„Dok zahvalno u duhu zastajem pred likom Majke Božje Dolske radosno pjevušim: ‘Ah, što ću Majci dati na dar? / dat ću joj svoga srdašca žar. / Srce ti svoje dajem ja, / Uzmi ga Majko čuvaj ga!’

Nakon 50 godina svećeništva mogu s ponosom potvrditi iskustvo Sluge Božjega Franje Kuharića: ‘Uznemiren radi svoje nemoći, sav sam se stavio pod okrilje Božje i naše Majke Marije. Jednostavno sam se sakrio u njezino Bezgrešno Srce. Ona mora biti uvijek i svuda sa mnom, bilo na Taboru, bilo na Golgoti. Ona neka zahvati u beskrajno bogatstvo Isusova Srca i u moju dušu neka izlijeva uvijek svjetlo i snagu Duha Svetoga.’

To Božje svjetlo i ta snaga odozgor veliki su dar za razumijevanje svećeništva. Zato radosno i zahvalno u suton života potvrđujem misao koju je bl. Alojzije Stepinac zabilježio na početku svoga svećeništva: ‘Ima li raja na zemlji, to ga svećenik [i vjernik] nalazi u žrtvi svete Mise.’ Takva vjera dovela je bl. Alojzija Stepinca, a kadra je i nas dovesti do zaključka da je svećeništvo neraskidivo vezano uz Kristovu žrtvu, uz njegovu euharistijsku prisutnost, kojom on danas spašava svijet. On nam poručuje: ‘Na nas, na nas svećenike u prvom redu spada, da preko žrtve svete Mise pomognemo mundo naufrago (potopom ugroženom svijetu), ne dakako svojim silama, nego milošću Onoga, koji se u Misi žrtvuje i nas ovlašćuje, da ju izrabljujemo za čitav svijet. Nitko drugi neće bez toga uspjeti i naufragium (potop, propast) svijeta bio bi siguran, kad bi na svijetu prestala prinositi se Misna Žrtva. A kad se sjetimo, da se danas ‘ab ortu solis usque ad occasum et in omni loco sacrificatur et offertur nomini Deo oblatio munda’ (‘od istoka do zapada, i na svakom mjestu prinosi se žrtva čista Bogu’ (usp. Mal 1, 11) ni ne slutimo, kakva je snaga u našim rukama, samo ako se njome, kako treba, poslužimo.“

Na temelju tog Stepinčeva iskustva autor je zaključio: „Takvo poimanje svećeništva i vjere u sakrament sv. Reda kolijevka je svećeničkih zvanja. Svjedoci su tome svećenici poniknuli u ovome dijelu Hrvatske, u Jastrebarskom dekanatu: 2 kardinala, 10 (nad)biskupa, 240 biskupijskih svećenika, 14 bogoslova koji su umrli pripremajući se za svećeništvo, 35 redovnika, a 141 djevojka ostvarila je redovnički poziv u 14 ženskih redova i družbi. Ove su godine u dekanatu bile dvije Mlade mise, a u iduće 3 godine na vidiku su još četiri! Bogu hvala! To je znak da nas Bog voli i računa s nama.“

Misno slavlje prve večeri trodnevnice predvodio je domaći župnik Matija Novački, a pjevao je zbor bogoslova i svećenika praćen članovima KUD-a „Lipa“ i župnog zbora.