Don Marko je u propovijedi razmatrao što su „Benediktov genij i duhovnost“ učinili kroz povijest i u čemu sv. Benedikt i danas može biti učitelj. „Kad je sv. Benedikt u 6. st. pisao svoje Pravilo i osnivao benediktinsku zajednicu, Rimsko carstvo nalazilo se u dubokoj krizi čiji je početak bilo njegovo urušavanje iznutra. Temelj rimskog društva bila je obitelj, obiteljski dom bio je nepovrediv. Nitko nije smio ući u tuđu kuću bez poziva, čak ni vlasti“, rekao je Dokoza. 

I u Benediktovo doba u Rimu se događalo što i u našem vremenu: neuredan život, pobačaji te se nestabilnost iz obitelji prenijela na društvo. „Smjenjivali su se carevi, nastao je nered u vojsci i na granicama. Strani narodi su prodirali u Rimsko carstvo. Koliko sličnosti s događajima u našem društvu danas, 1500 godina kasnije“, rekao je don Marko.

Među ostalim, istaknuo je da se sv. Benedikt nije bojao naroda koji su bili došli u Europu, a koje su nazivali poganima, barbarima. Benedikt i njegovi nasljednici su ih primali u samostane, prenosili im antičku i kršćansku kulturu. 

„Tako su nastali današnji narodi Europe koje poznajemo. I mi smo nekad bili barbari. Ali, bili su jedan sv. Benedikt i njegova braća, koji su bili toliko zaljubljeni u Isusa, toliko puni Duha Svetoga, da su znali kako prenijeti i tim narodima ono što je spasonosno i što vodi u život vječni. Zato je u ovom vremenu u kojem se puno toga urušava, sv. Benedikt primjer da ponovno osvijestimo važnost fizičkog rada“, poručio je don Marko. 

Podsjetio je kako je Benediktinski red imao dvije velike reforme, a obje su se odnosile na potrebu fizičkog rada: reforma sv. Bernarda i u Francuskoj reforma koja je krenula iz samostana La Trappe. „Jer su se monasi u međuvremenu opustili, pa su vidjeli da je lakše leći u fotelju i čitati knjižice. I što se onda događa? Urušava se ono što je temelj njihovog života. Jer tamo gdje nema napora, fizičkog napora, najčešće duh luta – i onda i zaluta“, upozorio je Dokoza. 

Istaknuo je da su kod sv. Benedikta važni i zajednica i stabilnost, izgradnja zajednice. „Da budemo uključeni u ono što se događa u zajednici. Da ne živimo pored, za sebe, nego da budemo aktivni i odgovorni dionici društva. Ako su benediktinci uspjeli obratiti nas, jer i mi smo nekad bili pogani, kako nećemo mi, ako budemo oduševljeni za Isusa, kao što su bili sv. Benedikt i njegova braća“, potaknuo je. 

Don Marko je došao u Zadar sa skupinom vjernika iz Lukorana, Ugljana i iz Sutomišćice – Poljane. Podsjetio je na povezanost Lukorana čiji je on župnik s benediktincima. Naime, ove godine Župa sv. Lovre u Lukoranu spominje se 950 godina od prvog spomena župe. 

„Župa Lukoran je prije 950 godina obuhvaćala područja na kojem se sada nalaze tri župe: Lukoran, Sutomišćica – Poljana i Preko. Kao posjednici središnjeg dijela otoka Ugljana, benediktinci su tamo u Srednjem vijeku započeli duhovnu skrb i u Lukoranu su izgradili crkvu čiji je prvi spomen 1075.“, rekao je don Marko, a izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.