Misno slavlje predvodio je župnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji vlč. Robert Jugović, a u koncelebraciji su sudjelovali svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije: vlč. Ivan Živić koji je i vodio sprovodni obred na mjesnom groblju Šumanovci, zatim vlč. Ivan Petričević, Pavo Vukovac, Krešimir Iljazović, Matija Aušić i Vladimir Sabo.

Vlč. Jugović je u propovijedi govorio o duhovnoj dubini redovničkog poziva s. Blaženke, koja je kako je istaknuo, „u Kristovu pogledu prepoznala poziv“ i tijekom cijelog života bila svjedok vjere, nade i služenja. Posebno je naglasio njezinu radost i osmijeh, po čemu je bila prepoznatljiva, ali i snagu koju je pokazivala i u trenucima bolesti. „Vjerujem da je njezin život bio neprestano dijeljenje Kristova pogleda s drugima, u šutnji, trpljenju, radu, riječima i gestama ljubavi“, kazao je Jugović.

S. Blaženka bila je poznata po jednostavnom, ali dubokom duhovnom životu. Rođena je 1950. godine u Gornjoj Tramošnici kao najmlađe dijete u obitelji s trojicom braće i sestrom. Redovnički život započela je 1965. godine u Zagrebu, a prve zavjete položila je 1970., dok je doživotne zavjete dala 1975. godine u Remetama.

Svoj redovnički put započela je u Njemačkoj, u Holzkirchenu, gdje je služila u Domu za starije osobe. Unatoč početnim teškoćama i nepoznavanju jezika, s. Blaženka se brzo prilagodila, pokazujući veliku snalažljivost i trud. Kasnije je uvijek ponizno, prihvaćajući poslanje gdje god ju je Družba pozvala, službovala u brojnim zajednicama: Remetama, Subotici, Zagrebu i Osijeku.

„Njezin je život bio posveta tišini, radu i molitvi“, istaknula je na oproštaju vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak. U govoru je podsjetila na životni put pokojne sestre, njezinu skromnost i brigu za zajednicu. „Bila je žena reda, rada i predanosti. Imala je brižan majčinski duh i svojim je trudom i prisutnošću oplemenjivala svaku zajednicu u kojoj je živjela. Naš samostanski život je bio ljepši jer je bila dio njega“, poručila je s. Šestak.

U liturgijskom dijelu sudjelovale su i druge sestre Družbe sestara Naše Gospe, a glazbeni dio predvodila je s. M. Blandina Vešligaj uz klavijaturnu pratnju, dok je s. Stanka Oršolić sudjelovala u službi riječi. Evanđelje je navijestio vlč. Ivan Živić.

Na kraju mise zahvalni govor u ime obitelji održala je nećakinja Jelena Medi, ističući osobnu i obiteljsku zahvalnost: „Teta Blaža bila je naš tihi anđeo. Došla bi kad je bilo najpotrebnije, bez puno riječi, ali s pogledom koji vidi i razumije. Bila je naše utočište, nježnost i toplina.“

S. Blaženka Dubravac svoj je život posvetila Bogu, ali i ljudima koje je susretala; bilo u samostanu, kuhinji, crkvi ili bolnici. Služila je tiho, nenametljivo, ali snažno i s ljubavlju. Bila je tri puta izabrana za kućnu poglavaricu, a njezine vrline red, disciplina i briga za druge bile su prepoznate u svakoj zajednici.

Svoj ovozemaljski život završila je na blagdan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja, a sahranjena je na groblju Šumanovci uz molitvu i pjesmu, onako kako je i živjela; dostojanstveno, s vjerom i nadom u uskrsnuće. U svojim oproštajnim riječima, vrhovna glavarica poručila je: „Oprosti nam, draga Blaženka, sve što nije bilo dostojno našega sestrinstva. I mi tebi opraštamo. Pođi u miru svome Zaručniku kojemu si vjerno služila.“