Središnjem euharistijskom slavlju prethodila je procesija s kipom Gospe od Otoka, koji su nosili predstavnici hrvatske policije, vojske, vatrogasnih društava, branitelja i njihove djece, različitih molitvenih zajednica te župljani.

Početak procesije glazbeno je popratila Gradska glazba „Zvonimir“ iz Solina odsviravši „Zdravo Djevo“, a tijekom ophoda pjevao je župni mješoviti zbor Gospe od Otoka i pučki pjevači, pod ravnanjem prof. Daniele Petrušić, uz orguljašku pratnju s. Lidije Matijević. Svečani ophod animirao je prigodnim riječima biskupski vikar za kler don Vedran Torić.

Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a u koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Franjo Frankopan Velić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, župnik Župe Gospe od Otoka don Stipan Šurlin te brojni drugi svećenici.

U propovijedi je nadbiskup Križić istaknuo kako evanđelist Matej donosi Isusovo rodoslovlje da bi pokazao da je on potomak Davida iz čijeg je roda imao doći Mesija. „O Mariji u evanđeljima nalazimo vrlo malo, a sve što je zapisano u tijesnoj je povezanosti s Isusom. Ona je majka Isusova i tu je srž njezine veličine. Bog joj je povjerio tu ulogu i više od toga nema“, rekao je. Podsjetio je na anđelov pozdrav Mariji „Gospodin je s tobom“ te naglasio da ime Emanuel znači „Bog s nama“, što znači da vjernici nikada nisu sami ni ostavljeni.

Govorio je i o teškoći vjerovanja u Božju blizinu u trenucima patnje, podsjetivši na suca Gideona koji je, pogođen nesrećama naroda, smatrao da ih je Bog napustio. „To su teška iskustva vjernika: osjetiti se sam u svojoj patnji, osjetiti se napuštenim od Boga kojemu je do tada vjerovao“.

No, nadbiskup je protumačio da biti s Bogom ne znači biti pošteđen patnje. Ni Isus nije bio pošteđen, pa je i na križu vapio: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Ako patnja ne bi imala dublje značenje, ne bi ju ni Božji Sin uzeo na sebe, istaknuo je.

Ni Marija nije bila pošteđena unatoč anđelovim riječima da je Gospodin s njom. Morala je bježati u tuđinu, a na koncu gledati muku svoga Sina. „Marija je bila svjesna da ne može sve razumjeti niti prodrijeti u sve Božje tajne, pa je nastavila živjeti pouzdanje u Boga unatoč trpljenju i tami koja ju je okruživala.“ Nadbiskup je pojasnio kako patnja nije samo kazna, nego može biti sredstvo pročišćenja i rasta u vjeri.

„Patnja oplemenjuje čovjeka, a često upravo u njoj ljudi najdublje susretnu Boga.“ Na poseban način to se vidi u Mariji koja je pod križem Sina ostala postojana: „Njezina vjera se ni tada nije urušila. Marija je kroz patnju ostvarila ideal finoće srca. Takva osoba može biti doista prava majka.“

Isus je, rekao je nadbiskup, ostavio Mariju Crkvi za majku jer je njezino srce bilo puno Božje ljubavi i s tom ljubavlju ona i danas prati vjernike na njihovu životnom putu. „Zato vjernici u Marijinim svetištima doživljavaju njezinu pomoć i zagovor“, naglasio je mons. Križić, moleći da Marija od Gospodina isprosi vjernicima ono što im je najpotrebnije.

Prije završnog blagoslova vjernicima se obratio don Stipan Šurlin, župnik i upravitelj Prasvetišta. Zahvalio je Bogu, nadbiskupu Križiću za pastirsku riječ, generalnom vikaru i provincijalu, svećenicima, redovnicima i redovnicama, predstavnicima lokalne vlasti, gradskoj glazbi „Zvonimir“, nositeljima kipa, udrugama branitelja, vatrogascima, kulturnim i sportskim djelatnicima, don Vedranu Toriću, kapelanu don Robertu, časnim sestrama, župnom zboru, volonterima, čuvarima prasvetišta i svima koji su pridonijeli organizaciji.

Na kraju je naglasio da je Solin kolijevka hrvatskog i kršćanskog identiteta – mjesto na kojem se treba obnavljati vjera i životni poziv. Pozvao je na očuvanje obitelji i zajedništva te potaknuo vjernike da iskustvo živoga Boga ponesu u domove, na radna mjesta i u susrete s ljudima. „Ponudimo Božju milost i onima koji kleveću i ponižavaju te zajedno s Marijom molimo za budućnost koja će biti kolijevka života, razumijevanja i blagoslova“, poručio je.

Poslijepodne je slavljena misa s blagoslovom djece i bolesnika koju je predvodio don Dinko Prkut, župnik Župe solinskih mučenika – Ninčevići, a večernju misu predvodio je don Nikola Šakić, župnik Župe sv. Martina biskupa iz Vranjica.