Program je obuhvatio uvodne legijske molitve i molitvu krunice, misno slavlje koje je predvodio umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, pobožnost križnog puta i euharistijsko klanjanje.

Euharistijskom slavlju su osim upravitelja svetišta fra Ilije Božića koncelebrirali i duhovnici prezidija te viših vijeća Marijine legije sa zagrebačkog, zadarskog, osiječkog, riječkog te sarajevskog područja: mons. Šime Perić, don Ivica Bašić, don Ante Delić, vlč. Marijan Piskač, p. Dragan Majić, DI, p. Tomislav Magić, DI, p. Šimo Marinović, DI te p. Ante Topić, DI.

Prije početka misnog slavlja, okupljenima se u ime Marijine legije obratio Marko Oroz kojemu je bila povjerena organizacija ovog hodočašća te je na poseban način izrazio zahvalnost kardinalu prisjetivši se njegove snažne podrške koju je iskazao Marijinoj legiji za vrijeme svoje nadbiskupske službe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

U svojoj homiliji kardinal Puljić je naglasio važnost poniznosti i povjerenja u Boga po uzoru na Mariju.

Govorio je o poniznosti kao prvoj i temeljnoj krjeposti koju vjernici trebaju učiti od Marije. Istaknuo je da je oholost „najveća zavodljivost đavla“ i da je upravo preko nje čovjek najčešće kušan. Poniznost je usporedio s dubokim korijenjem stabla koje se može oduprijeti najjačim olujama. „Ako vjernik ima poniznost, tada ga ne mogu iščupati napasti ovoga vremena“, rekao je.

Nadalje je naglasio Marijino potpuno pouzdanje u Boga kod navještenja, kada je bez oklijevanja izrekla: „Evo službenice Gospodnje.“ Često mislimo da imamo povjerenje u Boga, ali kada dođe kušnja, tada se vidi koliko smo doista spremni prepustiti se Njegovoj volji.

Kardinal je okupljene pozvao da po uzoru na Mariju svakodnevno žive povjerenje u Boga te da u molitvi, osobito kroz krunicu, prebiru otajstva spasenja kako bi ona postala snaga u njihovu životu. Rekao je kako nije dovoljno izgovarati molitve, nego se u njima treba uroniti u Božje djelo spasenja i dopustiti da nas ono mijenja.

Nakon mise čuvar svetišta fra Ilija Božić podsjetio je hodočasnike na bogatu povijest Olova. Svetište Majke Božje Olovske je najstarije marijansko svetište na Balkanu. Prvi put se spominje 1380., a već 1450. poznato je kao marijansko proštenište, tada jedino od Bugarske do Jadrana. Posebno je procvalo u 17. stoljeću, kada je za blagdan Velike Gospe u Olovo znalo hodočastiti i do 300.000 vjernika iz različitih krajeva, često pješice iz Dalmacije, pa i Bugarske. Nakon ratova Eugena Savojskog i iseljavanja velikog dijela katolika, 1704. crkva je spaljena, a svetište razoreno, no vjernici su i dalje dolazili Gospi Olovskoj na zavjet.

Unatoč povijesnim nedaćama, pobožnost Majci Božjoj Olovskoj nije prestala. Vjernici su sačuvali predaju o čudotvornim slikama Gospe Olovske, a u 20. stoljeću podignuta je nova crkva. Današnja crkva, koja čuva i oltarnu i čudotvornu sliku Gospe Olovske, 2010. proglašen je nacionalnim spomenikom kulture. U obnovi i očuvanju svetišta pomažu i institucije Republike Hrvatske, a svetište i danas ostaje mjesto hodočašća i molitve katolika iz Bosne i Hercegovine i šire.

Hodočašće je proteklo u ozračju zajedništva te je dolazak ovolikog broja hodočasnika iz Hrvatske prepoznat kao znak podrške Marijinoj legiji kao i čitavoj Crkvi u Bosni i Hercegovini.

Objavljeno je da će iduće zahvalno hodočašće Marijine Legije 2026. biti održano u svetištu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrpolju kod Šibenika (Gospa Vrpoljačka).