Po dolasku u Mariazell hodočasnici su subotu popodne pobožno, uz zvonjavu zvona sa 90-metarskoga zvonika, ušli na sveta vrata u oprosnoj godini, pomolili se Molitvom jubileja, razgledali baziliku s 12 pokrajnjih kapela i velebni gotički portal u bazilici u čijoj je sredini gotički baldahinski oltar kojeg je podigao hrvatsko-ugarski kralj Ludovik Anžuvinac u znak zahvale velike pobjede u bitci nad Turcima. Osobne prošnje i zagovor upućeni su ispred Milosnog oltara u kapelici milosti smještenoj u srcu bazilike s pogledom na starodrevni romanički kip Majke Božje Marijaceljske iz 12. stoljeća urešeno u svečano srebrno-zlatno ruho Naše Gospe, koji je mnogima posredovao čudesa, ozdravljenja i milosti. Ove godine svetište slavi 868 godina postojanja.

U duhu zahvale za Gospu Marijacelsku Osječani su sudjelovali u večernjoj pobožnosti krunice i svečanoj misi, uz puhačku i liturgijsku orguljsku glazbu i pjevanje, na njemačkom jeziku sa župljanima Župe Petzenkirchen. Misu je predslavio rektor Benediktinskog samostana superior u Mariazellu o. Michael Staberl, OSB, u zajedništvu s Ivanom Jurićem i svećenicima. Završetak slavlja uveličan je marijanskom pobožnošću u bazilici gdje su nakon molitve svećenici upalili svijeće u rukama vjernika i krenuli u svečanoj procesiji predvođenoj stjegovima koje su nosili retfalački župljani. U čašćenju su se pridružili župljani Župe Ebersdorf te je uz marijansku pjesmu i molitvu „Procesija svjetla“ ophodila baziliku. Naposljetku svečanosti u crkvi je o. Badslav Steiner posebno pozdravio hrvatske hodočasnike iz Osijeka ističući povijesnu i duhovnu povezanost naših naroda, a dobrodošlici se pridružio o. Sebastian Augustinov koji je s njemačkog jezika prevodio na hrvatski te na njemački zahvalu preč. Ivana Jurića za gostoprimstvo. Osječani su na hrvatskom predvodili molitvu „Zdravo Kraljice“ i predvođeni duhovnikom zapjevali pjesmu „Rajska Djevo“. Marijanska svečanost završila je klanjanjem i blagoslovom s Presvetim.

Drugi dan hodočašća otvoren je jutarnjom nedjeljnom misom na hrvatskom jeziku u benediktinskoj (podzemnoj) velikoj dvorani. Misno slavlje predvodio je i propovijedao retfalački župnik Jurić. Liturgijsko pjevanje župnih pjevača vodila je redovnica Družbe sestara Naše Gospe s. Vianea Pezer, a u misi su sudjelovali liturgijski čitači Martina Bošković i Vladimir Štulac.

Put je nastavljen prema Beču gdje su, uz stručno vodstvo Fabijana Marinovića, razgledane povijesno-kulturne znamenitosti.

Posljednje duhovno odredište bila je gotička Bečka katedrala ili Katedrala sv. Stjepana gdje su se vjernici duže zadržali u pobožnosti i razgledu velebnog interijera, posebice ispred “Friedrichova oltara” nazvanog Wiener Neustädter (hrv. Bečki novomjesni oltar, sagrađen 1447.), zadivljeni triptisima tzv. pokretnog oltara. Naime, ploče sa oslikanom scenom 72 sveca su radnim danima zatvorene, no nedjeljom se otvaraju ploče s pozlaćenim drvenim figurama s prikazom događaja iz života Djevice Marije te su Osječani doživjeli milosni susret s duhovnom umjetnošću u srcu Beča.