Na početku misnoga slavlja kanonik Jurić, u ime požeškog biskupa Ive Martinovića, uputio je riječ pozdrava okupljenima – osobito javnim dužnosnicima grada Požege i Požeško-slavonske županije, pripadnicima Hrvatske vojske, braniteljima te obiteljima poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja, izvijestila je u subotu 25. listopada Požeška biskupija.

U homiliji, osvrćući se na naviještenu Božju riječ, kanonik Jurić istaknuo je kako su, po Božjoj providnosti, današnja liturgijska čitanja duboko povezana s duhovnim značenjem obljetnice koja se obilježava, iako nisu izabrana posebno za tu prigodu. Podsjetio je na Isusove riječi o Galilejcima koji su se pobunili protiv Pilata te o osamnaestorici na koje se srušila kula u Siloamu, postavivši pitanje: „Jesu li oni bili predodređeni za propast?“

Na to je nadovezao misao o Domovinskom ratu, upitavši: „Jesu li Vukovarci bili grešniji od Zagrepčana, Gospićani od Varaždinaca, Dubrovčani od Čakovčana?“ Naglasio je kako je svaki ljudski život jednako vrijedan te da onaj koji zna da mu je život darovan ne živi u strahu za njega – što su najbolje posvjedočili hrvatski branitelji.

Govoreći o dojmu koji su na njega ostavili mladi vojnici na ulazu u crkvu, kanonik Jurić podsjetio je na nedavni vojni mimohod u Zagrebu i trenutak predaje hrvatske zastave kadetima, koji budi duboke emocije, ponos i domoljublje. „Hrvatski branitelji nisu branili samo zastavu i granice Republike Hrvatske, nego i sam identitet hrvatskog čovjeka“, istaknuo je.

U nastavku homilije naglasio je da je identitet hrvatskog čovjeka kroz povijest ostao neraskidivo povezan s Crkvom, te da se narod osobito u vremenima stradanja, a napose tijekom Domovinskog rata, još snažnije povezao s vjerom i obnovio svoj odnos s Bogom.

U tom je kontekstu podsjetio na krunice koje su hrvatski branitelji nosili, upitavši gdje su one danas i znamo li uopće kako je ta molitva nastala. Krunicu je nazvao duhovnim oružjem koje vjernik nikada ne smije ispustiti iz ruke – poput viteza iz prošlih vremena ili redovnika koji je nosi kao znak predanja i molitve.

Tumačeći simboliku krunice, kanonik Jurić pojasnio je da se ona moli u otajstvima Isusova života, u zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom – od Utjelovljenja do Duhova. „Krunica je molitva za svakoga, bez obzira na stalež, dob ili spol. Onaj koji iščitava evanđelje pomoću otajstava krunice, ne može se izgubiti“, poručio je.

Osvrćući se na Isusove riječi: „Sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“, propovjednik je upozorio da se i hrvatski narod nalazi između dviju suprotnosti – dobra i zla, autentičnih i nametnutih vrijednosti. Pozvao je javne dužnosnike, vojnike i kadete da budu čuvari istinskih vrednota, svjedoci istine i ljudi vjere.

Zaključujući homiliju, kanonik Jurić potaknuo je okupljene da ostanu postojani u vjeri i molitvi:
„Nećemo se izgubiti dok god znamo sklopiti ruke i moliti, jer znamo u koga vjerujemo i kome svakoga dana darujemo svoje povjerenje“.