Homiliju je izrekao kancelar Nadbiskupskog ordinarijata mr. Dario Hrga. Kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi.

Vlč. Hrga u homiliji je govorio o Božjoj neumornoj i ustrajnoj ljubavi i upornosti u kojoj se prepoznaje poslanje svećenika a onda je pozvao sjetiti se njihova služenja i žrtve, ističući da je svećenik čovjek koji se u potpunosti daje i potiho izgara – često nezapaženo, neprimjetno te da njegov život pripada Kristu i ljudima. „No u toj tišini i osami rađa se svetost – jer svećenik ne živi od vlastitih snaga, nego od vjernosti Onomu koji ga je pozvao“, rekao je vlč. Hrga te istaknuo lik svetog Karla Boromejskog, čiji se spomendan slavio.

Bio je on milanski biskup, ponizan i vjeran, reformirao je sjemeništa, blizak ljudima i Bogu te je njegov život pravi primjer i svjedočanstvo da se svećeništvo ne mjeri uspjehom, nego vjerom i žrtvom.

O pokojnim svećenicima propovjednik je rekao da možda nisu bili savršeni, ali su poput sv. Karla, pokušavali ljubiti do kraja. Nosili su ljudske slabosti, ali su bili znak Božje prisutnosti te je pozvao na duboku zahvalnost za njihove živote.

Spomenuo se i živih svećenika te je rekao: „U prispodobi iz današnjeg evanđelja o pozivu na veliku gozbu, domaćin na kraju kaže: ‘neka uđu da mi se napuni kuća’. To je i Božja želja danas – da njegova kuća, Crkva, bude puna, da u njoj svatko nađe svoje mjesto. I dok molimo za naše pokojne svećenike, molimo i za žive svećenike – da ustraju u službi, da ne klonu pod teretom, da u poniznosti i radosti nastave dijeliti kruh života svima koji su gladni Boga.“

Vlč. Hrga pozvao je „sjetiti se svećenika koji su oblikovali naše živote“ te na molitvu za njih da ih Gospodin, koji ih je pozvao da služe u Crkvi, primi za stol vječne gozbe, „a njihov primjer neka bude poticaj da i mi ustrajno služimo jedni drugima, Crkvi i Bogu“. Homiliju je zaključio molitvom: „Sveti Karlo Boromejski, pastiru gorljive vjere i revne ljubavi, moli za sve naše pokojne svećenike, moli i za nas koji nastavljamo njihov put, da i mi, kad nas Gospodin pozove, budemo dostojni sjesti s njima za stol nebeske gozbe.“

Na kraju misnoga slavlja nadbiskup je potaknuo na molitvu za pokojne svećenike kao i za one koji sada obavljaju svećeničku službu, za bogoslove i da Gospodin svojoj Crkvi uvijek podari dovoljan broj revnih i zauzetih svećenika.

Pjevao je zbor bogoslova na čelu s mo. Ivanom Andrićem.