Sveta misa zadušnica, sprovodni obredi i ukop slavit će se u utorak, 11. studenoga 2025., u 15 sati, na groblju Podadvor u Čitluku. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo od 14 sati ispred mjesne mrtvačnice.

Fra Petar (krsnim imenom Stjepan) rođen je 2. kolovoza 1935. godine u Čitluku, od oca Pere i majke Stane, rođene Dugandžić. Kršten je 4. kolovoza 1935., a sakrament svete potvrde primio je u rodnom mjestu 30. travnja 1944. godine.

Pučku školu završio je u Čitluku 1947., a srednjoškolsko obrazovanje započeo je u Mostaru (1947.–1949.), nakon čega je nastavio školovanje u franjevačkom sjemeništu te 1954. završio klasičnu gimnaziju na Poljudu u Splitu. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu (1954.–1959.), a diplomirao u Ljubljani 1964. godine. Licencijat iz teologije stekao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1966. godine.

U Red manje braće stupio je 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci, gdje je proveo godinu novicijata i položio prve jednostavne zavjete. Svečane, doživotne zavjete položio je 29. listopada 1957. u Sarajevu. Svete redove subđakonata (3. studenoga 1957.) i đakonata (1. prosinca 1957.) podijelio mu je nadbiskup mons. Marko Alaupović, dok ga je za svećenika 27. srpnja 1958. u Mostaru zaredio biskup mons. Petar Čule.

Svećeničku službu započeo je kao duhovni pomoćnik na Humcu (1959.–1960.), a potom je djelovao na Širokom Brijegu (1962.–1963.). Bio je samostanski vikar i odgojitelj u Slanom (1963.–1964.), te drugi odgojitelj novaka na Humcu (1964.–1966.). Kao župnik u Ljutom Docu služio je od 1966. do 1967., a od 1967. do 1980. bio je župnik na Kočerinu, gdje je predvodio gradnju nove župne crkve u spomen na trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Njegovim zalaganjem na pročelju zvonika postavljen je 23 metra visok mozaik s likom sv. Franje Asiškoga.

Od srpnja 1980. godine djelovao je u Masnoj Luci na Blidinju, gdje je proveo gotovo cijeli ostatak života. Od 1980. do 2010. bio je upravitelj kapelanije Polja sa sjedištem u Masnoj Luci, gdje je vodio izgradnju Franjevačke kuće, crkve sv. Ilije, Kuće molitve i likovne galerije. Predvodio je i gradnju crkve Gospe Snježne na Barzonji te, uz pomoć vjernika, obnovio i izgradio više grobljanskih kapelica na planinskim predjelima Blidinja. Upravitelj Franjevačke kuće u Masnoj Luci ostao je do ljeta 2022., a potom je tamo djelovao kao ispovjednik. U veljači 2024. preselio je u Franjevački samostan na Humcu, gdje je i preminuo.

U Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji obnašao je brojne odgovorne službe: bio je definitor (1980.–1982.), ekonom Provincije (1980.–1988.) i vikar Provincije (1982.–1988.).

Fra Petar je ostavio dubok trag i na kulturnom, pastoralnom i društvenom području. Godine 1990. bio je jedan od organizatora izgradnje puta od Rakitna do Doljana, koji je u ratnim godinama postao „put spasa“. Njegovim vizionarskim zalaganjem osnovan je Park prirode Blidinje. Godine 1994. sudjelovao je u utemeljenju Radioamaterskog saveza Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te je bio utemeljitelj likovne kolonije Brijeg – Masna Luka.

Bio je strastveni ljubitelj prirode i životinja, osobito pasa, te jedan od osnivača Lovačkog i Kinološkog saveza Bosne i Hercegovine. Kao međunarodni kinološki sudac stekao je najviši stupanj FCI suca za sve pasmine pasa, kao i zvanje suca za rad svih lovačkih pasa, te je jedan od najzaslužnijih za očuvanje autohtone pasmine – bosanskohercegovačkog pastirskog psa tornjaka.

Za svoj predani rad i doprinos kulturnom, vjerskom i društvenom životu fra Petar Krasić primio je velik broj priznanja, povelja i plaketa.