Inače, predavač vlč. Benaković nadbiskupijski je povjerenik za biblijski pastoral, profesor biblikuma i pastoralni suradnik Župe Preslavnoga Imena Marijina u Osijeku. Na početku susreta s. Jelena Kovačević, povjerenica za osobe posvećenoga života đakovačke regije, uputila mu je pozdrav i izrazila dobrodošlicu.

Uz evanđelje 1. nedjelje došašća (Mt 24, 37–44), predavač je istaknuo važnost spremnosti na bdjenje, molitvu i duboki odnos s Bogom, ali i ulogu posvećenih osoba – „obasjati ovaj svijet onostranošću”, biti ponizni i mudri. Obratio se i sestrama u Domu sv. Josipa koje su u svojim bolesničkim sobama također slušale predavanje.

Njihovu je životnu situaciju, obilježenu zadnjim razdobljem njihova zemaljskog puta – u kojem će se uskoro ispuniti sve ono za što su živjele i na što su tijekom života mislile – povezao s vremenom došašća u kojem i mi iščekujemo ostvarenje onoga čemu smo se nadali.

U daljnjem razmišljanju predavač je naglasio kako evanđelist Matej polazi od svakodnevnih događanja naroda Božjega te ukazao koliko je važno i u redovničkom životu polaziti iz vlastite svakodnevice i preispitati se kakvo je naše zajedništvo – živimo li doista zajedno ili samo jedni pored drugih.

Podsjetio je potom na događaje u kojima je Bog u teškim razdobljima zahvatio u ljudsku povijest kako bi „popravio” ono što mi ljudi ne možemo: na potop koji se spominje u današnjem evanđelju, na vrijeme rata kada je poslao anđela u Fatimi te na primjer svetaca koji su doživljavali vlastitu tamu, slabost i krhkost, ali su se prepustili Božjem svjetlu koje dolazi tamo gdje mi ne znamo i dopustili da On u njihovu životu čini velika djela.

Osvrnuvši se na Jubilejsku godinu – Godinu nade – predavač je poručio da u vremenu kada mnogi ljudi iz neznanja žive u strahu i u vlastitim iluzijama o tome kako će izgledati Kristov ponovni dolazak, mi vjernici „čekamo ponovni Kristov dolazak ne sami, nego zajedno s Kristom; i ne bez njega, nego živeći sakramentalni život i vjerujući njegovoj preobražavajućoj riječi“, te stoga nemamo razloga bojati se. Mnoge pak ovisnosti imaju svoj korijen u frustracijama koje proizlaze iz vlastitih povreda i sprječavaju nas povjerovati u snagu Božjega Duha.

U vremenu virtualnih susreta pozvani smo društvene mreže i sredstva komunikacije koristiti kao instrumente, a ne kao sredstva koja nas čine praznima i nezadovoljnima; pozvani smo tražiti istinske vrijednosti i nikada ne biti zadovoljni svojim odnosom s Bogom, nego uvijek željeti više i sve više biti s Njim, naglasio je vlč. Benaković.

Pozvao je sestre da u ovom došašću zastanu i bdiju te njeguju istinsku povezanost s Bogom u molitvi i klanjanju, predajući cijeli svoj život Njemu koji je tu, živ i stvaran; svjesne da je ovo pokorničko vrijeme, pozvao ih je na pomirenje s Bogom i na to da u svoje ljudske misli upišu Božje misli. „Mi već sada stvaramo ono što je sv. Pavao nazvao novim čovjekom – koji se rađa u starom tijelu u kojem živimo. Koliko budemo više prianjali uz to novo tijelo, koje izgrađujemo iznutra, jer se vanjski čovjek raspada (2 Kor 4,15), toliko će nam biti lakše otići s ovoga svijeta“, rekao je predavač.

Dok se i u ovom vremenu došašća sestre okupljaju zajedno s vjernicima na mise zornice, sjetit će se adventske slike iz predavanja: „Što je misa zornica? Ideš Kristu, da zajedno s Kristom dočekaš njegov ponovni dolazak. Misa je središte, na koju dolazimo po mraku. A kad zornica završi, ideš u svjetlo, ideš u dan, ideš u radni dan.”

Nakon promišljanja uz predavanje uslijedilo je klanjanje koje je također vodio vlč. Benaković. Uz domaće sestre sudjelovale su i sestre iz Središnjih nadbiskupijskih ustanova.