Misu su koncelebrirali dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata preč. Josip Golubić, povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za posvećeni život fra Jure Šarčević, OFMCap., župnik vlč. Zdenko Perija i nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić.

Euharistijskom slavlju nazočili su djelatnici Kliničkog bolničkog centra Zagreb predvođeni ravnateljem prof. dr. sc. Franom Borovečkim i pomoćnicom ravnatelja za sestrinstvo i glavnom sestrom KBC-a mag. med. techn. Anom Ljubas.

Uime župljana nadbiskupa je pozdravio Šimun Petričević iskazavši radost što ih je u zajedništvo s nadbiskupom Kutlešom okupio blagdan sv. Barbare, djevice i mučenice, zaštitnice bolničke župe, čijem se zagovoru tijekom cijele godine utječu tisuće potrebitih. Istaknuvši kako se nalazimo u jubilejskoj godini rekao je da je „crkva u svakome vremenu znala prepoznati znakove i pronaći putove djelovanja za potrebite. Za najpotrebnije obitelji bolesnika u ovoj Župi djeluje kolpinški dom ‘Milosrdni Samarijanac’ koji je prije 20 godina osnovan suradnjom Župe sv. Barbare, Hrvatskoga Caritasa i Kolpinške obitelji. U tih 20 godina ostvareno je više od 46 500 noćenja i svjedočanstvo je to vjere i socijalne osjetljivosti Crkve.“

Govoreći o ulomku iz evanđelja o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 29-37) nadbiskup Kutleša je u homiliji rekao da Isus potpuno okreće perspektivu. „Pitanje više nije: ‘Tko spada u kategoriju moga bližnjeg?’, nego: ‘Hoću li ja postati bližnji onome tko je u potrebi?’ Bližnji, dakle, nije prvenstveno onaj tko je meni blizak po krvi, naciji, struci ili vjeri, nego onaj tko se učini bliskim čovjeku u potrebi. Bližnji nije definiran krvnim vezama, nego srcem koje se otvara. Nije definiran zemljopisno ili pravnim statusom, nego pogledom koji se zaustavlja, koljenima koja se savijaju, rukama koje podižu, protumačio je.

Nadbiskup se obratio i medicinskim djelatnicima rekavši da je ovo evanđelje istovremeno i utjeha jer „poručuje da Isus ne traži savršenstvo, nego raspoloživost srca. Ne kaže da je uvijek moguće riješiti sve, ali je moguće pokazati brigu, ne biti ravnodušan. Ponekad će vaš osmijeh učiniti više od lijeka. Ponekad će kratke, ali iskrene riječi ‘tu sam’ biti najdublji dodir milosrdnog Boga. U svijetu u kojem postoji opasnost da pacijent postane ‘slučaj’ ili ‘broj’, prispodoba o milosrdnom Samarijancu poziv je da u svakom licu prepoznate osobu koju Bog ljubi i da time, polako ali sigurno, oblikujete bolnicu u prostor življenja ove prispodobe, gdje pitanje ‘Tko je moj bližnji?’ svaki dan dobiva isti odgovor: ‘Onaj kojemu si danas iskazao milosrđe.’“

Mons. Kutleša pojasnio je „da nas ulomak Evanđelje ne želi ostaviti samo u ulozi onih koje drugi podižu, koji su samo pasivni primatelji pomoći“, navevši: „Na kraju prispodobe Isus ne ostavlja slušatelje u sferi osjećaja, nego daje jasnu zapovijed: ‘Idi pa i ti čini tako’ (Lk 10,37). To nije samo lijepa moralna poruka, nego poziv na obraćenje, na promjenu iz mentaliteta promatrača u mentalitet sudionika, od onoga koji promatra rane svijeta izvana prema onome koji se usuđuje ‘zaprljati’ ruke tuđom patnjom. Isus kao da kaže: ne budi samo onaj koji tumači zapovijed ljubavi, nego je provodi i u djelo u konkretnim situacijama života. Isus ne traži od nas nešto što on sam nije učinio. On se prvi zaustavio nad čovjekovom ranom i to do mjere križa.“

Nadbiskup je istaknuo da u liku svete Barbare Crkva pokazuje kako izgleda osoba koja je do kraja shvatila Isusov poziv. „Ona se nije bojala patnje ni progona, nije se zatvorila u sebe, nego je u tamnici vjere pronalazila svjetlo. Pred prijetnjom smrti nije birala mržnju, nego povjerenje u Boga. U njoj vidimo ženu koja ljubi do kraja, koja zna da se svjetlo ne skriva ni u najdubljoj tami. Ona je poput Samarijanca koji ne okreće glavu od čovjeka u opasnosti“, rekao je nadbiskup povezujući blagdan sv. Barbare s milosrdnim Samarijancem iz evanđelja.

Pozvao je „neka nam zato njezin zagovor izmoli hrabrost kako bi svatko od nas, u svome poslanju, čuo Isusove riječi kao upućene osobno njemu: ‘Idi pa i ti čini tako’. Za zdravstvene djelatnike da idu u svoju smjenu, u svoju ambulantu, na svoj odjel i da čine tako. Za bolesnike da idu u svoj dan, sa svojim bolovima, terapijama, strahovima i da čine tako prihvaćajući, opraštajući, moleći. Za sve nas da krenemo u svoje obitelji, zajednice, odnose i činimo tako jer tamo gdje se netko usudi živjeti djelatno milosrđe, tu Kristovo svjetlo, divno zasjalo u životima svetaca, rasvjetljuje sve rane svijeta.“

Nadbiskup je još poručio da je ključ Kraljevstva Božjega postati bližnji, „ne samo tražiti tko će biti bližnji meni, nego dopustiti da moje srce postane sposobno prići onome koga bih možda spontano zaobišao. Na putu prema središtu vlastitoga srca, Bog nas danas, na blagdan svete Barbare, po prispodobi o milosrdnom Samarijancu, poziva da dopustimo da nas njegovo milosrđe preobrazi, da prepoznamo kako ovdje, na Rebru, usred medicinskih aparata, bijelih liječničkih mantila i bolesničkih kreveta, on gradi zajednicu bližnjih koji jedni drugima postaju znak njegove blizine.“

Na kraju misnog slavlja župnik vlč. Perija zahvalio je nadbiskupu na dolasku iskazavši i zahvalu Bogu što je misa mogla biti u župnoj crkvi koja je u obnovi kao i okolne zgrade bolnice. Zahvalio je medicinskim djelatnicima, dobročiniteljima i članovima Kolpinške obitelji na pomoći u organizaciji misnog slavlja kao i njihovoj redovitoj pomoći Župi. Posebnu zahvalu izrekao je Milosrdnim sestrama sv. Križa koje pomažu u župnom pastoralu i u bolnici. Liturgijsko pjevanje predvodile su Milosrdne sestre sv. Križa uz župljane.

Nakon misnog slavlja nadbiskup Kutleša je u pratnji ravnatelja KBC-a Zagreb posjetio Milosrdne sestre sv. Križa.