Teme susreta bile su „solidarnost“ i „socijalno poduzetništvo“ koje su predstavili profesor moralne teologije dr. Vladimir Dugalić i profesor socijalnog nauka Crkve dr. Igor Jakobfi, obojica s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Nakon uvodne molitve sve sudionike te đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića i pomoćnog biskupa Ivana Ćurić pozdravio je dr. Dugalić te uveo u susret.

Mons. Hranić je temu solidarnosti ocijenio aktualnom „jer se nalazimo u predbožićnom vremenu kada nastojimo biti otvorena srca i pokazivati geste solidarnosti“. „Nadam se da će današnja tema senzibilizirati za ova pitanja i za djelovanje udruga civilnoga društva na području vaših sredina. I mi na području crkvenoga djelovanja imamo sve više takvih udruga koje su manje-više poput udruga civilnoga društva, ali djeluju s kršćanskom inspiracijom te nastoje biti korisne u svom djelovanju na lokalnoj razini“, rekao je nadbiskup.

Dr. Dugalić govorio je o perspektivama ostvarenja solidarnosti – pomoći da nejednaki postanu jednaki – pozivajući se na apostolsko pismo pape Lava XIV. Dilexit te koje je zapravo nastavak enciklike pape Franje Dilexit nos.

Tumačio je da papa Lav XIV. u kontinuitetu i novosti jasno govori o siromaštvu koje treba prepoznati, analizirati i suočiti se s njime na svim razinama: osobnoj, društvenoj, strukturnoj i teoretskoj. Istinski humanizam i istinski kršćanski angažman uvijek će biti protiv svake vrste siromaštva i uvijek će biti za siromašne, za njihovo oslobođenje i cjelovitu promociju. Nitko si ne može dopustiti živjeti u ravnodušnosti, a još manje se skloniti u tumačenja koja tješe, a koja od siromaštva, i još gore – od siromašnih, čine „rubnu“ i „perifernu“ stvarnost, dio nužnog mehanizma navodnog razvoja koji bi na kraju, pod svaku cijenu, bio koristan za sve; dok bi u međuvremenu te stvarnosti bile tek „nuspojave“.

Naveo je i citat iz Dilexit te koji kaže: „Kršćanska ljubav nadilazi svaku barijeru, približava udaljene, sjedinjuje strance, čini neprijatelje bliskima, prelazi ljudski nepremostive ponore, ulazi u najskrivenije nabore društva. Po svojoj naravi, kršćanska ljubav je proročka, čini čuda, nema granica: ona je za nemoguće. Ljubav je ponajprije način gledanja na život, način življenja. E, pa Crkva koja ne postavlja granice ljubavi, koja ne poznaje neprijatelje protiv kojih se treba boriti, nego samo muškarce i žene koje treba ljubiti, jest Crkva kakvu današnji svijet treba.“

Dr. Dugalić uputio je i na riječi pape Franje koji je rekao da je jedini put, put bratstva, u kojem smo jednaki u svojoj različitosti, a solidarnost je pomoć da nejednaki postanu jednaki te je profesor u tom smislu uputio da u tom procesu upravo udruge civilnog društva imaju važnu ulogu.

Dr. Jakobfi je govorio o socijalnom poduzetništvu (SP) odnosno mogućnosti da udruge civilnoga društva budu samoodržive i da svojim djelokrugom rada budu korisne lokalnoj sredini u kojoj djeluju. Na temelju istraživanja provedenog na udrugama koje djeluju na području Republike Hrvatske otkrio je da se neke od njih već bave socijalnim poduzetništvom a da to niti ne znaju te da je većina ispitanih pokazala interes za socijalno poduzetništvo samo su im potrebna nova znanja i početni kapital te podrška lokalne zajednice.

U tom smislu dr. Jakobfi je rekao da je potrebno osvijestiti da se ljudima u potrebi ne pomaže samo materijalno nego da je potrebno obuhvatiti osobu u cjelini i njezinu dostojanstvu te im omogućiti u usvajanju novih znanja i vještina, stvarati uvjete za volontiranje i zapošljavanje i pružiti im moralnu i duhovnu potporu.

SP spaja socijalne ciljeve i poduzetničku logiku djelovanja, stvara za potrebe zajednice, nudi inovativna i ekonomski održiva rješenja, a temelji se na socijalnoj osjetljivosti i uronjenosti u zajednicu, na primatu socijalne dobrobiti nad profitom i koristi se samo kao sredstvo za ostvarenje socijalnih ciljeva. Nadalje SP potiče aktivno i uključeno građanstvo i izgrađuje opće dobro i socijalni kapital. SP je relativno nepoznat pojam koji je zainteresirao sudionike skupa te se razvila rasprava u kojoj je zaključeno da bi socijalno poduzetništvo trebalo predstaviti široj javnosti, ciljanim skupinama i udrugama civilnoga društva te ponuditi edukciju kako bi se što veći broj udruga uključio u taj proces.

Susret je završio u nadi da će djelatnici u stranačkom i političkom životu prenijeti ideju socijalnog poduzetništva u svoje lokalne sredine i poduzeti konkretne korake, a nadbiskup Hranić je svakome od njih na kraju susreta darovao encikliku pape Franje Dilexit nos (Onaj koji nas uzljubi).