U Dvorani Pavla VI. okupilo se više od tri tisuće dužnosnika, među kojima je bio i talijanski ministar vanjskih poslova i međunarodne suradnje te potpredsjednik Vlade Antonio Tajani, izvijestio je Vatican News.

Tradicionalni prolazak kroz Sveta vrata – podsjetio je Papa – gesta je zajedničke nade, ključne teme ove Svete godine. To je krepost koja nije zbrkana želja za neizvjesnim stvarima, nego oblik koji poprima volja kada čvrsto teži dobru i pravednosti za koje osjeća da nedostaju.

Nada stoga ima dragocjeno značenje za službu koju diplomati obavljaju: u diplomaciji samo oni koji se istinski nadaju uvijek traže i podupiru dijalog među stranama, vjerujući u mogućnost međusobnog razumijevanja čak i u okolnostima teškoća i napetosti. Budući da se nadamo da ćemo se razumjeti, zauzimamo se za to, tražeći najbolje načine i prave riječi kako bismo postigli dogovor.

Paktovi i ugovori proizlaze iz sporazuma – primijetio je Papa. Ta blizina srca (ad cor) izražava iskrenost gesta, poput potpisa ili rukovanja, koje bi inače bile svedene na puke „proceduralne formalnosti“. To je osobina po kojoj se razlikuje istinska diplomatska misija od proračuna usmjerenih na stranačke interese ili na ravnotežu među suparnicima, koji često prikrivaju duboke razlike.

Odupiranje takvim tendencijama znači oponašati Isusa, sjajni primjer pomirenja i mira u ostvarenju „Božjega dijaloga s ljudima“. Upravo je ta riječ – dijalog – više puta odjeknula u govoru pape Lava XIV. kao uporište temeljnih odnosa našega postojanja.

Nije slučajno – istaknuo je Papa – da svoj materinski jezik nazivamo „majčinim“, onim koji izražava kulturu naše domovine i ujedinjuje narod poput obitelji. „Majka“ je pojam koji se rabi za definiranje vlastitog jezika, koji čuva kulturu cijele domovine. Riječi u svakom jeziku izražavaju, naime, „specifično shvaćanje svijeta“, od njegovih najviših vrijednosti do svakodnevnih običaja – zajedničko naslijeđe kroz koje društvo napreduje.

U multietničkom okruženju stoga postaje ključno njegovati dijalog, promičući uzajamno i međukulturalno razumijevanje kao znak prihvaćanja, integracije i bratstva. Na međunarodnoj razini isti takav pristup može uroditi plodovima suradnje i mira, pod uvjetom da ustrajemo u njegovanju odgovornoga načina govora.

„Od riječi je“ osoba koja je iskrena, dosljedna i vjerna, koja ne iznevjerava – dodao je Papa. Isto tako, čovjek je dosljedan kada provodi u djelo ono što govori: njegov dijalog tada postaje obećanje dano drugoj osobi, a vrijednost dane riječi pokazuje koliko vrijedi osoba koja ju izgovara.

Kršćanstvo u potpunosti prianja uz Riječ – onu koju vjernici najprije slušaju od Boga, odgovarajući na nju molitvom i osluškivanjem njegova očinskog poziva. Ta je otvorenost izražena u poticaju „Efatà“ (Otvori se), koji prati znak križa učinjen na ušima krštenika u obredu krštenja.

U toj gesti, koja podsjeća na ozdravljenje koje je učinio Isus, blagoslovljeno je osjetilo pomoću kojega primamo prve riječi nježnosti, ali i temeljne kulturne elemente koji održavaju naš život u obitelji i društvu.

Od osjetila i tijela prelazi se na jezik, koji također treba odgajati „u školi slušanja i dijaloga“. Biti autentični kršćani – ali, u širem smislu, i pošteni građani – znači posjedovati rječnik sposoban iznositi stvarnost onakvom kakva jest, bez dvoličnosti, promičući sklad i istinu.

To je zadaća koju je Papa povjerio svakom diplomatu, osobito u današnjem međunarodnom kontekstu obilježenom, kako je rekao, zloporabama i sukobima, u kojem se dijalog često sudara s uvredama, a ne sa šutnjom. Šutnja nas, naime, otvara slušanju i prihvaćanju riječi drugoga. Uvrede su, naprotiv, verbalna agresija – rat riječima naoružan lažima, propagandom i licemjerjem.

„Posvetimo se, s nadom, razoružavanju proglasa i govora“, potaknuo je Papa, „pazeći ne samo na njihovu ljepotu i preciznost, nego prije svega na njihovu iskrenost i razboritost.“ Oni koji znaju što reći ne trebaju mnogo riječi, nego samo one prave. Stoga je pozvao na vježbanje u dijeljenju riječi koje čine dobro, u biranju riječi koje grade razumijevanje te u svjedočenju riječi koje ispravljaju nepravde i opraštaju uvrede. „Oni koji se umore od dijaloga, umaraju se od nade u mir“, upozorio je.

U tom je kontekstu papa Lav XIV. podsjetio na snažan apel svetoga Pavla VI. upućen Ujedinjenim narodima prije 60 godina. Ono što ujedinjuje ljude jest savez zapečaćen „prisegom koja mora promijeniti buduću povijest svijeta: nikada više rat, nikada više rat! Mir, mir mora voditi sudbine naroda i cijeloga čovječanstva“.

Mir je, stoga, dužnost koja ujedinjuje čovječanstvo u općoj potrazi za pravednošću – naglasio je papa Lav XIV. – namjera koja prati Isusov život od božićne noći do njegove Pashe, smrti i uskrsnuća, kao konačno i vječno dobro kojemu se nadamo za sve.

Na kraju je Papa pozvao diplomate da budu muškarci i žene dijaloga, mudri u čitanju znakova vremena, oslonjeni na kodeks kršćanskoga humanizma koji stoji u temelju talijanske i europske kulture.