Originalni naziv doktorskog rada je „Audiatur et altera pars. La controversa figura e l’operato di Krunoslav Stjepan Draganović alla luce del suo archivio privato (1941-1950)“ – Audiatur et altera pars. Kontroverzna figura i djelovanje Krunoslava Stjepana Draganovića u svjetlu njegova osobnog arhiva (1941.-1950.), a izrađen je pod mentorskim vodstvom prof. dr. Mareka Ingolta.

U ispitnom povjerenstvu bili su predsjednik povjerenstva prof. dr. Paul Oberholzer, moderator prof. dr. Marek Inglot i cenzor prof. dr. Roberto Regoli.

Javnoj obrani doktorskog rada nazočili su roditelji vlč. Bojana, Ivica i Marija, članovi obitelji, umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, apostolski nuncij u Italiji i San Marinu nadbiskup Petar Rajič, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić uime vrhbosanskog nadbiskupa Tome Vukšića, ravnatelj Vrhbosanskog Caritasa vlč. Mirko Šimić, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu vlč. Marko Đurin, vicerektor Zavoda vlč. Marko Škraba, mons. Juraj Batelja, profesori na KBF-u u Sarajevu vlč. Dubravko Turalija i vlč. Josip Knežević, prijatelji i svećenici na poslijediplomskom studiju. U Zavodu se proslavi pridružio i umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

„Usudio bih se reći kako je Krunoslava Stjepana Draganovića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, povjesničara, rodoljuba i karitativnog djelatnika, javno mnijenje nametnulo i učinilo povijesnom osobom vrijednom znanstvenog istraživanja i kritičkog propitivanja. Zašto? Još se za svoga svećeničkog života i javnoga djelovanja suočio s javnim prozivkama, kritikom i optužbama glede aktivnog sudjelovanja, generiranja i utjecaja u povijesnim procesima koji su danas predmet bilo akademske, bilo dnevne rasprave. Te optužbe godinama su se množile, širile i akumulirale, a svojim sadržajima traže da se njegovo djelovanje ispita i znanstveno prikaže bez da se ide u apologiju i viktimologiju paralelno pazeći da se ne uđe područje prisiljene kritike“, kazao je na početku svog izlaganja vlč. Ivešić.

Dodao je da djelovanje Krunoslava Draganovića izlazi iz okvira usko lokalnoga i nacionalnog te zavrjeđuje da bude što je moguće više detaljno i studiozno istraženo i prikazano u povijesnom kontekstu širih društvenih i socijalnih povijesnih procesa i epizoda.

Vlč. Ivešić je potom predstavio disertaciju koja kroz sedam poglavlja, u vremenskom okviru od 1941. do 1950. godine, donosi obilje podataka o djelovanju vlč. Draganovića.

U zaključku, između ostalog, vlč. Bojan Ivešić je kazao: „Na temelju istraženog i prikazanog možemo konstatirati da je svećenik Krunoslav Draganović osoba svoga vremena, svoje teološke i nacionalne formacije i sentimenata koja je bila uključena u niz važnih povijesnih procesa koji su se odvijali u hrvatskom narodu poglavito u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. Vrela upućuju da je isti proživio svoj evolutivni proces u pozicioniranju te da se često puta čine pogrješke kada ga se pretjerano uzdiže ili osporava. Usudio bih se reći da dva suprotna tabora u percepciji Draganovićeva povijesnog djelovanja zapravo podjednako doprinose odlasku iz jedne u drugu krajnost te stvaraju od njega kontroverzu… Zaključno rečeno djelovanje Krunoslava Draganovića od 1941. do 1950. kontroverzno je ukoliko ga se ne poznaje.“

U osvrtu prof. dr. Marek Ingolt istaknuo je aktualizaciju konteksta jer se radi o vremenima žalosti, teškoće i tragedije. Kazao je da je prije tjedan dana na Gregorijani, pod naslovom „Opraštamo i molimo oprost“, obilježeno 60 godina razmjene pisama poljskih i njemačkih biskupa. Oprost ne mijenja prošlost, nego budućnost. Veličina disertacije vlč. Ivešića je u tome što se pojavila baš u ovo vrijeme kada se na Gregorijani obilježavaju dani oprosta. Uputio je pohvale vlč. Ivešiću na iznimnom radu jer se radi o teškoj, tvrdoj i vrlo delikatnoj temi. „Veličina Vaše doktorske radnje je u tome što si je konfrontirao bez straha i na način koji je vrlo prihvatljiv. Kontroverzan lik prikazano si na vrlo originalan i izvoran način. Draganović nije samo kontroverzan, nego i kompleksan, ali i izvanredan. Njegova želja bila je spašavati živote ne samo Hrvatima, nego i pripadnicima još i drugih 30 nacija i 40 000 osoba“, kazao je prof. Ingolt. Čestitao je vlč. Ivešiću na izvorima te izvrsnom predstavljanju kojim ne zasjenjuje objektivnost.

Cenzor prof. dr. Roberto Regoli je kazao da je rad hrabar potez kandidata jer ne radi se samo o povijesti, nego i o novoj geopolitičkoj postavci. Dodao je da je arhiv vrlo važan izvor, ali i rezultat koji je postignut disertacijom vrlo je zreo i pristao. Naglasio je da je Draganović čovjek različitih nadahnuća. Jednostavan svećenik, ne nacionalist, nego domoljub. „Umjesto da ga se zove kontroverznim bolje ga je zvati enigmatičnim ili tajanstvenim“, zaključio je prof. Regoli.

Vlč. Ivešić rođen je 17. ožujka 1990. u Zavidovićima, od roditelja Ivice i Marije rođ. Šimić. Osnovnu školu pohađao je u Žepču, kao i gimnaziju u Katoličkom školskom centru „Don Bosco“. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Red đakonata primio je 1. prosinca 2013. u Žepču, a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je u sarajevskoj katedrali 29. lipnja 2014. Bio je župni vikar u katedralnoj župi, tajnik vrhbosanskog nadbiskupa, a od 2017. do 2024. boravio je na postdiplomskom studiju crkvene povijesti u Rimu gdje je magistrirao te 16. prosinca 2025. godine obranio doktorsku radnju.

Vlč. Ivešić je od srpnja 2024. generalni tajnik Biskupske konferencije BiH. Gl. i odgovorni urednik je KTA BK BiH te voditelj arhiva Vrhbosanske nadbiskupije. U studenom ove godine imenovan je za v.d. ravnatelja Caritasa Bosne i Hercegovine. Objavio je tri knjiga povijesne tematike, izvijestila je KTA.