Na početku misnog slavlja župnik i dekan preč. Dalibor Pilekić pozdravio je svećenike i vjernike te zahvalio biskupu Štironji na dolasku u župu Tinjan gdje je biskup Dobrila bio kršten.

„U ovoj je crkvi 16. travnja 1812. mali Juraj prvi put ušao u Božji hram, na rukama svojih kumova, gdje je kršten po želji svojih roditelja i postao član Crkve kojoj će biti odan, kao svojoj rođenoj majci i ljubiti Boga svim srcem i svom dušom kao svoga vlastitoga Oca. Njegovi roditelji su upravo u ovoj crkvi zahvalili Bogu za dar sina, predali ga njegovoj volji i milosti kao što to čini svaki bogoljubni roditelj. Ispunili su hram svojim hvalama Trojednom Bogu, prošnjama Majci Božjoj i svetim apostolima, moleći da im sina i cijelu obitelj vodi čvrsta ruka Oca nebeskoga, kojemu će njihov sin kroz život predati ne samo sebe nego i sav narod rodne Istre i Hrvatske domovine jer će upravo molitvenik „Oče budi volja tvoja“, postati prva knjiga na hrvatskom jeziku u Istri, koju je biskup Juraj napisao svojom rukom, dao tiskati i predao ju u ruke svojih sunarodnjaka ne samo kao molitvenik nego i kao prvi udžbenik i gramatiku hrvatskog jezika“, istaknuo je biskup Štironja u propovijedi. 

Biskup je, nadalje, podsjetio da se upravo ove Jubilejske godine obilježava stotinu pedeset godina od prijelaza biskupa Dobrile iz Poreča u Trst. Dogodilo se to 21. prosinca 1875., kada je biskup Dobrila napustio Poreč i preuzeo vodstvo Tršćanske i Koparske biskupije, kojom je upravljao sedam godina, do svoje smrti 13. siječnja 1882. Njegov život opisan je kao život duboke vjere, neumorne pastoralne zauzetosti i iskrene brige za Kristovu Crkvu i povjereni mu narod Božji, istaknuo je. 

Propovjednik je podsjetio na Dobrilin težak put školovanja obilježen siromaštvom, odrastanjem u oskudici i dugim pješačenjima, ali i velikom glađu za znanjem. Školovao se u Tinjanu, Pazinu, Karlovcu, Gorici i Beču, gdje je doktorirao teologiju. Potom je vršio razne službe u Trstu, od kapelana i katehete do profesora dogmatike te na kraju župnika Župe sv. Justa i kanonika. Nakon toga, papa Pio IX. imenovao ga je biskupom Porečke i Pulske biskupije 1857. godine.

Biskup se osvrnuo na evanđeoski tekst o prispodobi o dvojici sinova koji na očevu zapovijed odlaska u vinograd odgovaraju posve suprotno. „Prispodoba otkriva veliku istinu našega kršćanskoga života i naše vjere. Od nas se ne traže savršene riječi nego se traži obraćeno srce i konkretna djela. Vjera se ne mjeri velikim riječima nego sitnim djelima i malim koracima“, rekao je biskup te naglasio da se u to biblijsko ozračje uklapa život i djelo biskupa Dobrile koji je dobro poznavao što znači siromaštvo, što znači život na selu i nepravde koje su pogađale mali, potlačeni narod.

„To će ga označiti i pomoći mu da izraste u istinskoga preporoditelja, karitativnog djelatnika i svećenika, biskupa i pastira, borca za nacionalna i kulturna prava svoga naroda. Osobito će se istaknuti kao duhovni pastir koji će na moralnim načelima i temeljima vjere graditi budućnost i povijest svoga naroda. Nije se zaustavio na lijepim riječima niti na pobožnim željama. Poput prvog sina iz prispodobe, nije uvijek imao moćne pozicije ni vanjsku potporu, ali je imao srce koje se dalo dirnuti i savjest koja nije mogla šutjeti. Razlika između njega i prvog sina iz prispodobe bila je čvrsta riječ iza koje je stajao: rekao je ‘hoću’ i ostao pri tomu, izvršio je obećano“, istaknuo je.

„Biskup Dobrila je mogao živjeti mirno, povučeno, zadovoljan čašću i ugledom. Ali on je otišao u vinograd: borio se za pravo naroda na vlastiti jezik, za obrazovanje, za dostojanstvo siromaha. Pomagao je tiskanje hrvatskih knjiga, podupirao školovanje mladih, branio one koji nisu imali glasa. Njegova vjera nije ostala zatvorena u sakristiji, nego je postala snaga služenja“, rekao je biskup Štironja. „Za Istru i hrvatski narod Juraj Dobrila je bio znak da kršćanska vjera ima snagu mijenjati društvo, da Evanđelje nije samo riječ, nego snaga i život. Njegova poniznost, hrabrost, zauzetost za istinu i narodna blizina čine ga uzorom i danas, u vremenu kada često govorimo mnogo, a činimo malo“.

Biskup Štironja je na kraju uputio poticaj. „Neka nam primjer biskupa Jurja Dobrile pomogne da shvatimo kako Bog ne traži savršen početak, nego vjernu ustrajnost; ne prazna obećanja, nego djela kršćanske ljubavi. Neka i naš život, poput njegova, bude odgovor koji se ne zaustavlja na riječima, nego se pretače u služenje. Molimo Gospodina da nam podari otvoreno srce za njegovu riječ, i hrabrost da tu Riječ, snagom vjere i nade, pretočimo u djela, poput biskupa Dobrile“.

Na kraju misnog slavlja biskup Štironja je pozvao na svečano misno slavlje ukopa zemnih ostataka biskupa Dobrile koje će biti u subotu 17. siječnja 2026., u 11 sati, u katedrali Uznesenja Blažene djevice Marije u Poreču gdje se očekuje veći broj ljudi iz Istre, Hrvatske i susjednih zemalja, izvijestio je Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije.