Biskup je u propovijedi objašnjavao Božju ljubav koja se po utjelovljenju objavila ljudima. Istaknuo je da se u Sinu Božjem, Isusu Kristu, spoznaje puna Božja ljubav prema čovjeku te da se u Kristu otkrivaju dubine Božjega bića i Božjega srca. Naglasio je da se Bog u svome Sinu, koji je postao čovjekom, u potpunosti darovao ljudima.

Dodao je da je Bog tu objavu najprije povjerio pastirima, iako su bili na rubu društva. Rekao je da su znali bdjeti, čekati i radovati se svakom novom životu, te da su se mali ljudi, poput pastira, znali radovati malim stvarima i događajima koji su ih poticali da se pokrenu i pođu ususret novosti koja dolazi.

Govoreći o Spasitelju rođenu kao djetetu, biskup je istaknuo da je riječ o znaku za one koji gledaju dublje od površine. Poručio je da je Emanuel bio među ljudima kao jedan od njih, da je spavao na slami poput pastira i da je u štali pronašao sklonište kao i mnogi drugi, te da je upravo u tome sadržana radosna vijest Božića.

Osvrćući se na misao evanđelista Ivana, biskup je rekao da je sve što postoji stvoreno poradi Krista i u Kristu. Naglasio je da je Sin Božji stajao na početku stvorenoga svijeta kao razlog njegova postanka i kao uzor po kojem je Bog stvorio čovjeka, želeći da svaki čovjek bude povezan s Bogom i jedno s njime. Isusa Krista označio je središtem svijeta i razlogom stvaranja čovjeka, istaknuvši da na početku svega nije bila bezlična energija, nego živa osoba, Sin Božji.

Zaključujući propovijed, biskup je poručio da rođenje Spasitelja kao djeteta pokazuje kako se Bog ne želi da ga se ljudi boje niti da od njega bježe, nego da ga prihvate s ljubavlju. Istaknuo je da oni koji Boga primaju poput djeteta, s nježnošću, brigom i otvorenim srcem, postaju djeca Božja te uče istinski razumjeti Boga i vjerovati mu, jer se i sam Bog prema čovjeku odnosi strpljivo, brižno i milosrdno.