Draga braćo i sestre, na dobro vam došla nedjelja!

Danas slavimo Blagdan Svete Obitelji, a liturgija nam donosi izvještaj o „bijegu u Egipat“ (usp. Mt 2,13–15.19–23).

To je trenutak kušnje za Isusa, Mariju i Josipa. Na svijetlu sliku Božića, naime, gotovo iznenada pada uznemirujuća sjena smrtonosne prijetnje, koja ima svoje ishodište u mučnom životu Heroda, okrutna i krvoločna čovjeka, kojega su se bojali zbog njegove surovosti, ali koji je upravo zato bio duboko osamljen i opsjednut strahom da ne bude svrgnut. On, kad od mudraca sazna da se rodio „kralj židovski“ (usp. Mt 2,2), osjećajući se ugroženim u svojoj vlasti, naređuje ubojstvo sve djece one dobi koja odgovara Isusovoj. U njegovu se kraljevstvu Bog sprema ostvariti najveće čudo u povijesti, u kojem se ispunjaju sva drevna obećanja spasenja, ali on to ne uspijeva vidjeti, zaslijepljen strahom da će izgubiti prijestolje, svoja bogatstva i svoje povlastice. U Betlehemu ima svjetla, ima radosti: neki su pastiri primili nebesku poruku i pred jaslicama proslavili Boga (usp. Lk 2,8–20), ali ništa od toga ne uspijeva probiti oklopne obrane kraljevske palače, osim kao iskrivljeni odjek prijetnje koju treba ugušiti slijepim nasiljem.

Upravo ta tvrdoća srca, međutim, još snažnije ističe vrijednost prisutnosti i poslanja Svete Obitelji koja je, u despotskom i pohlepnom svijetu što ga tiranin predstavlja, gnijezdo i kolijevka jedinoga mogućeg odgovora spasenja: odgovora Boga koji se, u potpunoj besplatnosti, daruje ljudima bez zadrške i bez zahtjeva. I čin Josipa, koji poslušan glasu Gospodnjemu spašava Zaručnicu i Dijete, ovdje se očituje u punini svoga otkupiteljskog značenja. U Egiptu, naime, plamen kućne ljubavi, kojemu je Gospodin povjerio svoju prisutnost u svijetu, raste i jača kako bi donio svjetlo čitavomu svijetu.

Dok s divljenjem i zahvalnošću promatramo ovo otajstvo, mislimo na naše obitelji i na svjetlo koje i one mogu donijeti društvu u kojem živimo. Svijet, nažalost, uvijek ima svoje „Herode“, svoje mitove uspjeha pod svaku cijenu, vlasti bez skrupula, praznoga i površnoga blagostanja, a često za to plaća cijenu u osamljenosti, očaju, podjelama i sukobima. Ne dopustimo da te fatamorgane uguše plamen ljubavi u kršćanskim obiteljima. Naprotiv, čuvajmo u njima evanđeoske vrednote: molitvu, redovito sudjelovanje u sakramentima – osobito u ispovijedi i pričesti – zdrave odnose, iskren dijalog, vjernost, jednostavnu i lijepu konkretnost riječi i dobrih djela svakodnevice. To će ih učiniti svjetlom nade za sredine u kojima živimo, školom ljubavi i oruđem spasenja u Božjim rukama (usp. Franjo, Homilija na misi za X. svjetski susret obitelji, 25. lipnja 2022.).

Zamolimo stoga Oca nebeskoga, po zagovoru Marije i svetoga Josipa, da blagoslovi naše obitelji i sve obitelji svijeta, kako bi, rastući po uzoru na obitelj njegova Sina koji je postao čovjekom, svima bile djelotvoran znak njegove prisutnosti i njegove beskrajne ljubavi.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

upućujem vam svoj srdačan pozdrav, vama Rimljanima i hodočasnicima iz raznih zemalja.

Posebno pozdravljam mlade iz Clusonea, Gerenzana i San Bartolomea in Bosco, krizmanike iz Adrara San Martino, mlade i ministrante iz Brescie, sudionike hodočašća tinejdžera iz Pastoralne jedinice Sarezzo te izviđače iz Trevisa.

Pozdravljam također odgojitelje Katoličke akcije iz Limene i one iz Morciana di Romagna, animatore Oratorija svetoga Pija X. u Portogruaru, skupinu volontera iz Borgomanera, vjernike iz San Catalda i Serradifalca te članove Pro Loco iz Sant’Egidija del Monte Albina.

U svjetlu Gospodinova Božića nastavimo moliti za mir. Danas, osobito, molimo za obitelji koje trpe zbog rata, za djecu, starije osobe i najranjivije. Povjerimo se zajedno zagovoru Svete Obitelji iz Nazareta.

Svima želim blagoslovljenu nedjelju!