Riječ je o prvoj sustavnoj i kritičkoj obradi kristologije u djelu Stjepana Bakšića (1889. – 1963.), jednoga od najznačajnijih hrvatskih katoličkih teologa prve polovice 20. stoljeća, čiji je golemi znanstveno-teološki opus do danas ostao tek djelomično istražen i vrednovan. Posebice su zanimljivi Brebrićevi prijedlozi drukčijeg tumačenja tradicionalnih (filozofsko-teoloških) pojmova naravi i osobe, odlučnih za klasičnu kristologiju i kristologiju neoskolastičkog razdoblja. Slično je i s preispitivanjem općenitijih kritičkih prosudbi skolastičke i neoskolastičke teološke metode, osobito vezano uz odnos filozofije i teologije.

Polazeći od objavljenih, ali ponajprije od opsežnih i do sada nedovoljno poznatih rukopisnih priručnika dogmatske teologije, glavni urednik Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepan Brebrić istražuje položaj, značenje i domete kristologije u cjelokupnoj Bakšićevoj dogmatskoj misli. Time ova knjiga ne donosi tek rekonstrukciju jedne važne teološke discipline, već i cjelovit uvid u arhitektoniku Bakšićeva teološkog sustava, koji se pokazuje iznenađujuće koherentnim, dubokim i perspektivnim.

Posebna vrijednost monografije nalazi se u njezinu širokom kontekstualnom zahvatu. U uvodnim poglavljima autor donosi iscrpnu biobibliografsku rekonstrukciju Bakšićeva života, rada i djelovanja, smještajući ga u složeni povijesni, crkveni, kulturni i intelektualni okvir razdoblja između dvaju svjetskih ratova i neposrednog poraća. Bakšić se pritom pokazuje ne samo kao istaknuti dogmatičar i profesor nego i kao snažna javna figura: crkveni upravitelj Zagrebačke nadbiskupije u iznimno teškim povijesnim okolnostima, urednik, publicist, književnik, kulturni djelatnik i sudionik društveno-političkog života. Ova višeslojna kontekstualizacija omogućuje dublje razumijevanje njegova teološkog izričaja i njegovih intelektualnih izbora.

Središnji dio knjige posvećen je detaljnoj analizi kristoloških i soterioloških rukopisa. Dr. Brebrić s iznimnom filološkom i teološkom preciznošću rekonstruira sadržaj, strukturu i metodološka polazišta tih tekstova, u cilju što iscrpnijega prikaza autorove misli i izričaja ipsissima verba. U tom procesu ne ostaje na razini pukog opisa, nego kritički propituje Bakšićev teološki stil, znanstvenu metodu i terminologiju, osobito u okviru neoskolastičke manualističke tradicije.

Završna teološka sinteza predstavlja vrhunac knjige. U njoj se kristologija razotkriva kao središnja i nosiva perspektiva Bakšićeve dogmatske teologije. Dr. Brebrić istražuje u kojoj se mjeri, s obzirom na suvremenost i aktualizacijske mogućnosti dotičnoga izričaja, Bakšićeva kristologija i dogmatska teologija, odnosno cjelokupna njegova dogmatsko-teološka suma, mogu držati reprezentativnim ostvarenjem na području domaćega znanstveno-teološkog stvaralaštva, kakva je važnost i značenje toga ostvarenja za suvremeni i današnji razvoj sustavne teologije u okvirima hrvatske teološke znanosti i na koji način se posebice Bakšićeva kristologija može shvatiti jednako didaktički uporabivom.

Time Bakšićev opus dobiva novo mjesto unutar hrvatske teološke povijesti, ali i potencijalnu relevantnost za suvremene teološke rasprave.

Unatoč velikom opsegu i složenosti građe, knjiga se odlikuje jasnoćom znanstvene argumentacije, metodološkom dosljednošću i preciznim jezikom. Kako ističu i recenzenti, riječ je o prvom sustavnom teološkom istraživanju jednoga hrvatskog teologa neoskolastičkog razdoblja, koje ne samo da donosi izvorne znanstvene uvide, nego i potiče na daljnja istraživanja, osobito u području kritičkog izdavanja Bakšićevih rukopisnih priručnika.