Svečani akademski čin održan je u nazočnosti brojnih crkvenih i društvenih uglednika, članova akademske zajednice te predstavnika javnog života. Među uzvanicima bili su izaslanik zagrebačkog nadbiskupa i velikog kancelara Sveučilišta mons. Dražena Kutleše zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, više hrvatskih biskupa. Svečanosti su nazočili i predstavnici Hrvatske biskupske konferencije, Caritasa, redovničkih zajednica, državnih institucija, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te brojni suradnici i prijatelji profesora Schwartza iz više europskih zemalja.

Na temelju odluke Senata Hrvatskog katoličkog sveučilišta od 14. listopada 2025., počasni doktorat profesoru Schwartzu uručio je rektor prof. dr. sc. Željko Tanjić. U prigodnoj laudaciji istaknuto je Schwartzovo akademsko, pastoralno i društveno djelovanje, kao i njegova ključna uloga u promicanju solidarnosti, socijalnog nauka Crkve i međunarodne suradnje katoličkih institucija.

Rektor Tanjić u svojem je govoru istaknuo da Hrvatsko katoličko sveučilište drugi put u svojih dvadeset godina postojanja, deset godina nakon dodjele prvoga počasnog doktorata kardinalu Gerhardu Ludwigu Mülleru, slavi akademski čin dodjele počasnoga doktorata prof. dr. sc. Thomasu Schwartzu, ravnatelju zaklade Renovabis te prijatelju Hrvatske.

„Ovo radosno i zahvalno slavlje nije samo akademsko priznanje svećeniku, teologu, socijalnom etičaru, prijatelju našega Sveučilišta Thomasu Schwartzu, već također izraz i potvrda onih vrijednosti koje tvore naše Sveučilište, a koje naš novi počasni doktor svojom osobnošću, svećeničkim životom i služenjem, akademskom ozbiljnošću i crkvenom i društvenom zauzetošću svjedoči posebice u mjesnim Crkvama srednje i istočne Europe“, rekao je rektor Tanjić.

Biskup Šaško u svojem je govoru istaknuo, nadovezujući se na riječi rektora, da je ovih dana povezivao vrijeme od prije više od trideset i pet godina zajedničkog studentskoga života u Rimu i ovu svečanost. „Spominjem naše studentske dane u Rimu, ne zbog naše osobne povijesti, nego zbog toga što je sve to šire od naših života; jer traje i živi čak i onda kada se čini da tako nešto ostaje u prošlosti. Mi smo samo nastavili ono što su živjeli drugi i prenosili nama, a mi nešto od toga prenosimo novomu naraštaju. Želio bih da našim studentima i profesorima i to bude nadahnuće da danas izgrađujete što šire zajedništvo u našoj Europi i u svijetu, stječete osobna poznanstva, učite jezike i posebice pazite na smisao tih poveznica koje su protkane Kristom i kršćanskom kulturom brige za bližnje. To pridonosi razumijevanju, otvaranju putova i pronalaženju odgovora na pitanja kao i lijeka za bolesti u sadašnjosti. Danas ćemo čuti puno pohvala, isticanje uspjeha i dobrih djela. I treba biti tako, jer živimo od dobra. Istodobno znamo da naš cilj nije nikakva zemaljska hvala, nego plodovi Kristove ljubavi koja nas obuzima i potiče. Dragi Thomas, tvoj životni put očituje kako povezuješ orare, laborare et legere, čuvajući poniznost“, istaknuo je mons. Šaško.

U sklopu svečanosti prof. dr. sc. Thomas Schwartz održao je lectio magistralis pod naslovom „Staro vino zadržava dobar okus i u novim mješinama“, u kojemu je u uvodu napomenuo da „počasni doktorat nikada nije tek retrospektivno priznanje za postignuća iz prošlosti; on je prije svega zadaća, poziv na nastavak djelovanja na različitim područjima u kojima smo aktivni te na stavljanje vlastitoga rada u službu općega dobra — a na ovome mjestu i na ovome sveučilištu, dopustite mi dodati: u službu Crkve.“

Prokomentirao je da odabir teme ovoga prigodnog govora, „Staro vino zadržava dobar okus i u novim mješinama“, na prvi pogled može zvučati provokativno. „Metafora potječe iz Svetoga pisma, točnije iz sinoptičkih evanđelja, gdje Isus upozorava da se novo vino ne ulijeva u stare, krhke mješine, jer bi ih proces vrenja mogao rasprsnuti, pozivajući tako na radikalnu obnovu – na ulijevanje ‘novoga vina u nove mješine’. Naslov ovoga izlaganja, međutim, namjerno preokreće to upozorenje. Time želim jasno istaknuti da „staro vino“ – koje ovdje poistovjećujem s bezvremenskim moralnim istinama socijalnog nauka Crkve – upravo kroz epohalne krize 21. stoljeća, odnosno kroz ‘nove mješine’, ponovno može doći do izražaja u svojoj punoj kvaliteti. Višestruke krize suvremenoga svijeta čine samu srž socijalnoga nauka Crkve još nužnijom, dok njegov sadržaj postaje relevantnijim i razumljivijim“, rekao je dr. Schwartz.

Naveo je da usred sustavnih kriza suvremenoga svijeta, socijalni nauk Crkve pokazuje svoju odlučnost i intelektualni radikalizam. Njegovi vječni principi ne samo da ostaju primjenjivi, nego u mješinama antropocena postaju jasniji i zahtjevniji nego ikad prije, rekao je.

Protumačio je da „staro vino“ nije pokvareno; nego je ono duboko i složeno. Pojasnio je da njegova primjena na suvremenost pokazuje da: „revolucija umjetne inteligencije zahtijeva digitalnu supsidijarnost koja štiti ljudsko autorstvo i slobodu mišljenja od tiranije algoritama i tehnokratske kontrole; ekološko i društveno preoblikovanje ‘transformation’ zahtijeva globalnu, međugeneracijsku solidarnost, koja se konkretno očituje u priznanju i otplati ekološkog duga te je čvrsto posvećena životu dostojnom naših unuka, bez rasta potrošnje te da svjetski poredak u krizi zahtijeva političku supsidijarnost koja omogućuje osnaživanje učinkovitih međunarodnih institucija s ‘pravim zubima’ za zaštitu globalnog općeg dobra od dominacije neograničenih transnacionalnih tržišta i nasilnih neokolonijalnih imperijalizama.“

Dr. Schwartz rekao je da „analiza uči da krize klime, umjetne inteligencije i globalnog upravljanja predstavljaju različita lica istog neobuzdanog stava koji osobnu dobrobit stavlja iznad općega dobra.“ Poručio je „da si više ne možemo priuštiti moralno jadikovanje dok svijet gori“ te da „moramo ponovno pronaći hrabrost za utopiju i vjerovati u političku stvaralačku snagu ljudskog duha.“

Govor je zaključio pozivom na praktičnu teologiju: „stare mješine nacije, neograničenog tržišta i tehnološke oholosti odavno su puknuli. Na nama je ne samo da ih zakrpamo, nego da tkamo i oblikujemo nove, u uvjerenju da će staro vino pravednosti razviti svoj puni, snažni učinak i u posve neočekivanim, možda i novim oblicima. U tom smislu socijalni nauk Crkve potvrđuje se kao nezamjenjiv kompas za budućnost utemeljenu na solidarnosti i pravednosti prema našim unucima.“