U razgovoru potaknutu višekratnim pozivima pape Lava XIV. na čitanje i razmatranje Svetoga pisma bibličar s višedesetljetnim iskustvom u biblijskom pastoralu istaknuo je nužnost obnove prijateljstva i kulture slušanja, ali i uklanjanje tehnoloških, intelektualnih i egzistencijalnih preprjeka pristupu Bibliji. »Najteže su ipak egzistencijalne zaprjeke – one zbog kojih se Biblija promatra kao puki povijesni ili književni dokument, a ne riječ prijatelja koja nudi odgovor na životne situacije. To mogu olakšati biblijske kateheze i biblijske skupine«, rekao je u razgovoru.

Dr. Krasicki osvrnuo se i na rasprave potaknute novim prijevodom Biblije na hrvatski jezik. »Kada vjernik postaje agresivan prema novomu prijevodu ne zbog teoloških pogrješaka, nego zbog drugačijega stila, riskira da mu forma postane važnija od sadržaja, da Božju riječ promatra kao muzejski izložak koji ovjerava njegov vlastiti identitet – kao da bi se Bog mogao konzervirati! (…) Ako Bogu nije smetalo svoju vječnu riječ poniziti utjelovivši je u ljudskom jeziku, zašto bi Crkvi smetao prijevod koji tu riječ u skladu sa svim pravilima čini razumljivijom?«, rekao je.

Komentirajući rezultate nedavnoga istraživanja prema kojemu gotovo dvije trećine mladih katolika gaje protestantski pogled na Bibliju, dr. Krasicki kao vjerojatne je uzroke istaknuo kulturu individualizma, krizu povjerenja u institucije te digitalnu demokratizaciju informacija. »U svemu tome krije se velika duhovna opasnost: Biblija odvojena od zajednice koja ju je oblikovala postaje podložna manipulaciji. Bez zaštitne ograde tradicije i učiteljstva Božja riječ postaje opravdanje za bilo kakvu osobnu ideologiju, čemu svakodnevno svjedočimo na društvenim mrežama.«

Sugovornik se osvrnuo i na izazove. navještaja u virtualnoj stvarnosti. »Čovjek zasićen i uplašen umjetnom inteligencijom, digitalnom simulacijom stvarnosti, ali i lažnom politikom, žeđa za navještajem koji je autentičan, iskustven, utjelovljen. No čovjek današnjice žeđa i za navještajem koji suosjeća, koji mu povrh ‘teorije’ otkriva da Bog poznaje njegovu konkretnu muku, stres, usamljenost, strah, bolest; da je – poput Isusa na putu u Emaus – spreman hodati uz čovjeka, njegova nastojanja da prepozna Božju blizinu i njegove razočarane nade«, zaključio je.